Glas Hrvatske

13:37 / 15.05.2021.

Autor: Branimir Njikoš

Venezuleanka sreću pronašla u Hrvatskoj

Andrea Dorta (Foto: snimka zaslona/dijaspora.hr)

Andrea Dorta (Foto: snimka zaslona/dijaspora.hr)

Foto: - / -

"Omiljeno mjesto mi je Trg bana Jelačića jer je prvo koje sam posjetila. Kad sam napokon svojim očima gledala u Jelačićev kip, shvatila sam da sam uspjela doći u Hrvatsku", ponosno izgovara studentica Andrea Dorta iz Venezuele, koja u Zagrebu studira hrvatski jezik, a putem interneta podučava španjolski jezik.

Andrea Dorta rođena je 1999. u Caracasu. Tamo je 2017. upisala studij modernih jezika i odlučila je da će se, u budućnosti, odseliti iz Venezuele gdje nije bila sretna. Izgledom se izdvajala od okoline, a otac joj je Španjolac, pa tako za Venezuelance nije bila dovoljno Venezuelanka, ali ni za Španjolce dovoljno Španjolka. Nije ju privlačila ni očeva domovina, kao ni Njemačka, Italija ili Francuska, iako govori jezike tih zemalja, piše dijaspora.hr.

Presudan posjet hrvatskom restoranu u Miamiju

Idealnu zemlju pronašla je u Hrvatskoj koja ju je oduševila odmah nakon što ju je počela istraživati. Hrvatska joj se učinila lijepom i zanimljivom, a svidio joj se i jezik. Ključan je, međutim, bio posjet SAD-u 2018. kada je došla u hrvatski restoran u Miamiju te je prvi put kušala neke hrvatske specijalitete.

- Tada nisam govorila hrvatski osim desetak fraza koje sam naučila online, ali pokušala sam naručiti hranu. Pitali su me kako to da znam išta hrvatskoga. Pričala sam im da me zanima Hrvatska i da želim učiti hrvatski, a oni su mi počeli govoriti o Hrvatskoj, hrvatskoj glazbi i čak su me pozvali na hrvatski tulum da se družim s našim ljudima, što mi se nije događalo ni s mojim Venezuelancima. Za Venezuelance nisam uopće (ni prije, ni sada) Venezuelanka, a za Španjolce nisam dovoljno Španjolka, no za Hrvate je dovoljno da sam ja pa da me uključe. To mi je bilo jako posebno i lijepo. Isto je bilo s venezuelanskim Hrvatima. Kada sam počela pohađati mali tečaj jezika u počasnome konzulatu, pozivali su me na događaje. Prvi dan sam se bojala da će im biti neugodno što nemam hrvatskih korijena, ali od prvog trenutka kad sam to rekla razveselili su se da je strankinja zainteresirana za Hrvatsku. Nekoliko tjedana kasnije srela sam počasnoga konzula gospodina Zdravka Sančevića, koji me pitao iz kojeg dijela Hrvatske mi je obitelj, a ja sam odgovorila da nisu iz Hrvatske. On mi je onda rekao da to nije važno jer da je bitan taj interes koji imam i ta strast – ono što ja osjećam. Govorili smo još malo i dao mi je knjigu, rekavši da mogu koristiti njegovu knjižnicu ako želim te u slučaju da zatrebam pomoć, slobodno ga mogu kontaktirati. Ta potpora bila je novost za mene, a tečaj hrvatskoga koji je trajao šest mjeseci bio mi je omiljeni dio tjedna – rekla je Andrea.

Zaljubljena u Zagreb

Zbog političkih problema u Venezueli, prekinula je studij i odlučila u rujnu 2019. doći u Hrvatsku i upisati Croaticum. No, u međuvremenu je vidjela oglas kojim su se u Crnoj Gori tražili predavači na ljetnom tečaju španjolskoga i zaključila da bi time bilo dobro ispuniti vrijeme od lipnja do rujna. U Podgorici je u poučavanju španjolskoga koristila pjesme i televizijske sapunice te zaključila da su Crnogorci po mentalitetu bliski Latinoamerikancima. Iako se vezala uz Crnu Goru i tamošnje ljude, u rujnu je došlo vrijeme za dolazak u Hrvatsku, u Zagreb.

- Omiljeno mjesto mi je Trg bana Jelačića jer je prvo koje sam posjetila. Kad sam napokon svojim očima gledala u Jelačićev kip, shvatila sam da sam uspjela doći u Hrvatsku. U Zagrebu mi se sviđa kako je grad za svoj standard miran, organiziran i čist. Sigurnost je također veliki plus. Ne mogu točno objasniti zašto, ali obožavam Zagreb i ovdje osjećam neku posebnu radost vezanu za život ovdje – izjavila je Andrea, kojoj je doživljaj bio i koncert Prljavog kazališta u listopadu 2019., na 30. godišnjicu legendarnog koncerta iz 1989. godine. To joj je ujedno bio i prvi koncert na kojemu je ikada bila, a posebno je uživala u pjesmi "Mojoj majci".

U Zagrebu je, na žalost, ubrzo nakon dolaska doživjela nesreću kada ju je u Ilici udario automobil pa je neko vrijeme morala provesti u bolnici, a doživjela je i potrese u ožujku i prosincu 2020.

Održala prezentaciju o venezuelanskim Hrvatima

Krajem 2019. sudjelovala je i na prvom skupu Međunarodne mreže istraživača o migracijskim procesima između Hrvatske i Južne Amerike, gdje je imala prezentaciju o venezuelanskim Hrvatima pod naslovom "Gubitak hrvatskoga jezika kao posljedica prilagodbe Hrvata u Venezueli".

U posljednje vrijeme volontira u Isusovačkoj službi za izbjeglice gdje je dragocjena kao izvorni govornik španjolskoga jezika. Uglavnom pomaže potomcima Hrvata i drugim Latinoamerikancima u integraciji u hrvatsko društvo u sklopu projekta SIDRO. Pomoć im pruža u prevođenju, u pribavljanju dokumenata, a uskoro će podučavati osnove hrvatskoga jezika jednu obitelj koja će doći iz Argentine.

Pronašla zemlju svojih snova

Tijekom posljednjih godinu dana Andrea je istinski zavoljela Hrvatsku i hrvatski način života koji joj se sviđa više od onog u Venezueli. Za razliku od većine drugih stranaca koji se druže međusobno, Andrea se u Zagrebu druži s domaćim ljudima, a neko vrijeme plesala je i folklor u Folklornom ansamblu Zagreb-Markovac.

Iako se skoro svakodnevno čuje sa svojom obitelji u Venezueli, ne osjeća nostalgiju za tom zemljom. Andreini roditelji nisu htjeli da naučim hrvatski jezik ni da se preseli u Hrvatsku, no polako su se pomirili s tim i sada su jako sretni i zadovoljni.

- Moja mama Hrvatsku naziva zemljom mojih snova – ponosno je zaključila Andrea.

(Izvor: dijaspora.hr)

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!