Srijemski agroekonomist unaprijedio obiteljsko poduzeće

Obitelj Ćaćić iz Golubinaca devedesetih je godina pokrenula obiteljski posao otkupa poljoprivrednih proizvoda, kukuruza, soje, suncokreta i pšenice i njihovu distribuciju širom zemlje i izvan nje. Posao je prošle godine preuzeo Damir Ćaćić, a želja mu je proširiti djelatnost, modernizirati proizvodnju i dodati skladišteni prostor za poljoprivredne kulture.

Poduzeće Agrina d.o.o. iz Golubinaca osnovao je Damirov otac Miroslav 1993. godine. Od malih nogu uz njega je bio i Damir koji je pratio očev rad i upoznao sva područja obiteljskog posla. Nakon završetka srednje škole upisuje menadžment, zatim master studije, odsjek agroekonomija, na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Želio je nastaviti posao i pomoći ocu.

- Pradjed i djed su bili klasični poljoprivrednici. Otac je završio fakultet i nakon propasti firme u kojoj je radio, hrabro je među prvima na ovim prostorima osnovao privatno poduzeće. Gledajući ga na tom poslu, sebe nikada nisam zamišljao da radim negdje za plaću već sam želio biti sam svoj šef i iskoristiti posao koji je već razradio moj otac. Vodio sam se mišlju ’koliko si sposoban, toliko će ti biti dobro, a ako ne bude, sam si kriv’. Najprije smo zajedno radili. Otac je bio direktor, a ja sam bio zadužen za sve ostale poslove. Preuzeo sam kompletan posao nakon njegovog odlaska u mirovinu prošle godine – izjavio je Damir za portal Hrvatska riječ.

Djelatnost njihovog poduzeća je vaganje poljoprivrednih kultura, njihov otkup i pakiranje, "džakiranje" prekrupe i kukuruza i distribuiranje u tvornice i uljare.

- U našem poslu smo direktno vezani s poljoprivrednicima iz ovog kraja. Dolaze nam traktori s prikolicama, ljudi istovaruju robu na vagu i mi je preuzimamo, pakiramo i dalje distribuiramo. Ovisno od poljoprivredne kulture, imamo dva načina rada. Kada je roba u rinfuzi, recimo soja, odvozi se u uljare. Ako je riječ o kukuruzu, to se radi s izvoznicima i s mješaonama stočne hrane, ovisno o potrebama. Jedan dio kukuruza pakiramo, a drugi skladištimo, za čega trenutno moramo plaćati uslužno skladište na drugom mjestu. U ovom poslu s nekim tvrtkama i uljarama uspješno surađujemo i radimo više od 20 godina – rekao je Ćaćić.

Napredak kroz modernizaciju

Do sada obitelj Ćaćić nije koristila poticaje države za gospodarstvo. Damirova želja je proširiti i modernizirati posao, dodatno uložiti u posao kako bi usluge i njihov rad bili efikasniji i bolji.

- Kada je otac krenuo s poslom, tada je to bila mješaona stočne hrane, sve do 2000. godine kada sam mu se priključio. Tada smo potpuno promijenili djelatnost. Uvijek je u poslu bio zastupljen kukuruz samo što se pravila gotova hrana. Nekada se više radilo sa stočarima. Međutim, taj posao više nije išao, ali uspjeli smo se preusmjeriti na drugi posao. U to vrijeme su bile aktualne velike mješaone, koje su bile odlično automatizirane. Veliki kapital je stajao iza njih, pa su mogli davati robu na odgođeno plaćanje čak i u nestabilnom vremenu. Bilo je dosta ljudi koji se tada nisu snašli. Mnogi su propadali i tako su sa sobom povlačili i one ljude koje su financirali. Uvidio sam da je to opasnost i za naš opstanak. Odlučili smo se za posao gdje je brža i sigurnija naplata i u čemu je veća prednost. Znanje koje sam stekao na fakultetu je utjecalo da se lakše prestrojimo i bolje funkcioniramo – izjavio je Damir.

On ima viziju proširenja kapaciteta posla te nabavke još nekih strojeve poput stroja za automatsko pakiranje robe, za što su mu potrebna dodatna sredstva. 

- Svake godine pomalo ulažemo u posao i nastojimo ga olakšati. Ja sam u ovom poslu i direktor i vagar i administrator. U nekom periodu tijekom godine mi je potrebna dodatna pomoć i tada uglavnom "uskoči" otac. Najveće opterećenje u poslu je telefon, jer u jednom danu bude oko stotinu poziva. Sve treba uskladiti dan ranije, čuti se s ljudima, organizirati kamione, poslati najave i pregledati robu koja mora biti kvalitetna, "džakirati" je i dalje distribuirati. Danas se gotovo sve završava preko mailova i elektronskog plaćanja, a i same cijene se prate preko stranih i domaćih burzi. I u ovom poslu moraš biti elektronski pismen, kako u programima za fakturiranje tako i u onima za vođenje knjigovodstva. Poznavanje nove tehnologije u ovom i drugim poslovima je danas od velikog značaja – istaknuo je Damir.

Povratak na selo

U Golubincima je sve više primjera mladih ljudi koji se vraćaju iz većih gradova na selo. Damir za sebe kaže da nije pravi primjer za to budući da trenutno živi na relaciji Novi Sad gdje mu je obitelj, i u Golubincima, gdje radi. No, ne poriče da će se jednog dana vratiti s obitelji živjeti u svom rodnom mjestu.

- Što sam stariji, sve me više vuče da dolazim u Golubince. Sretan sam što imam obitelj koja me podržava u svemu, suprugu i troje djece, dva sina i kći. Nadam se da će barem jedno od njih nastaviti obiteljski posao. Ali ako budu za nešto super talentirani, dat ću im šansu. Ovaj posao ih uvijek čeka, iako ne trebaju to biti dvije opcije nego ona za koju će se boriti. Ako mladi imaju opciju, posebno ako su imali mogućnost steći neka znanja u svojoj obitelji, bilo da je to obrada zemlje ili neki majstorluk, trebaju sebe usavršiti u tome jer im je to komparativna prednost. Ljudi griješe kada odu u sasvim neku drugu krajnost. S druge strane, ako je netko super talent za neki drugi posao, poštujem da probaju i to – zaključio je Damir.

(Izvor: hrvatskarijec.rs)