Razgovor s pjesnikom Mariom Angelom Quinterom

Kolumbijski pjesnik Mario Angel Quintero sudjelovao je na desetom izdanju Festivala svjetske književnosti, kao i na nekim drugim književnim susretima održanim u gradu Zagrebu.

- Moje ime je Mario Angel Quintero, ja sam kolumbijski pjesnik.

Ja sam biće koje je protjerano hirom prethodne generacije, roditelji su mi bili Kolumbijci iz Medellina, u Antioquiji. Otišli su živjeti u Sjedinjene Države, gdje sam rođen, tamo su me odgojili u vrlo antiokijskoj kući.

Nakon studija književnosti na Sveučilištu Stanford, odlučio sam otići živjeti u Medellín, u Kolumbiji. Uskoro ću napuniti 30 u Sjedinjenim Državama i 30 u Kolumbiji.

Ja sam pisac poezije i pripovijedanja, imam nekoliko knjiga na engleskom jeziku. Na španjolskom imam 7 knjiga poezije, 3 drame, a u Kolumbiji ćemo uskoro objaviti knjigu kratkih priča pod nazivom "Sedam uprizorenja". 

Opišite latinoameričku književnost danas.

- Latinoamerička književnost, nakon što je bila široko prihvaćena u cijelom svijetu, nakon što je postala gotovo monolitna prisutnost u svjetskoj kulturi, doživjela je ono što se događa nakon velikih pokreta modernizma, a to je da se fragmentirala.

A sada imamo mnogo pisaca koji pišu o mnogim stvarima. Ali u ovom trenutku, iako ima pisaca velike kvalitete, velikog kapaciteta, još se nismo vratili u to zlatno doba, na primjer Gabriel García Márques, Julio Cortázar, José Lezama Lima, pisci koje još uvijek osjećam da kao čitatelji mi ih razlikujemo.

Ispričajte nam svoje omiljene teme o kojima govorite u svojim djelima.

- Pa to se mijenja, jer moji su radovi uvijek direktno, neposredno suočavanje sa stvarnošću koja me okružuje. U slučaju Sedam oltarnih slika, ova knjiga koja će biti objavljena, na neki je način susret jedne temeljno katoličke formacije sa surovom stvarnošću svakodnevnice latinoameričkog grada, te urbane stvarnosti.

Jer smo nekako naučeni gledati život u biblijskim terminima. Dakle, idemo svijetom tražeći čuda, tražeći Bogojavljenje, tražeći litanije, tražeći klanjanje.

A kada stignemo u grad pun potreba, pun nasilja, pun intenziteta koji je ponekad smrtonosan, taj susret te dvije stvari bit će nešto što bih želio zabilježiti. I ovih Sedam uprizorenja govori o tome.

Sudjelovali ste u Zagrebu na Festivalu svjetske književnosti.

- Ovo je drugi put da sudjelujem na Festivalu svjetske književnosti, ovaj put s čitanjem koje se činilo vrlo ugodnim, bio sam s renomiranim hrvatskim književnicima.

Prošli put smo govorili o potrebi da se borimo protiv ograničenja koja osjećamo na međunarodnoj razini, graditi zidove koji nas razdvajaju. Tada sam vodio razgovor s jednom francuskom pjesnikinjom, jednim makedonskim piscem, jednim Kataloncem, jednim Nijemcem. Svi smo govorili o našem konceptu pokušaja razumijevanja da što više prepreka imamo, to je teže raditi zajedno.

Tom ste prigodom održali predavanje u Hrvatsko-hispanskom društvu.

- Tako je. Zapravo, bilo je to u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, gdje se smo sada. Bilo je to jako lijepo iskustvo jer su ljudi dolazili i pokazali znatiželju i interes da saznaju više o svijetu izvan Hrvatske.

Nešto neočekivano na neki način iz male zemlje, zemlje s malo stanovnika, a možda bi se očekivao drugačiji stav. Ali ne, htjeli su znati što se događa na drugom kraju svijeta, primjerice u Medellinu u Kolumbiji.

Jedna vaša knjiga već je prevedena na hrvatski, a još jedna je u pripremi.

- Upravo tako. Zadnji put kad sam došao, Željka Somun je prevela neke moje pjesme. Kasnije, kad sam otišao, to smo nadopunili i ovdje u Zagrebu izašla je knjiga “Moje svjetlo i druge pjesme”, u kojoj su pjesme na izvornom jeziku, bilo engleskom ili španjolskom i hrvatskom.

Sada, ovom prilikom, radimo na prijevodu priča iz knjige “Sedam uprizorenja”. Jedna od njih već je objavljena u jednom hrvatskom časopisu.

Zanima nas nešto o vašim iskustvima u Hrvatskoj.

- Moja iskustva u Hrvatskoj su brojna.

Zanimljivo je vratiti se gradu i nekim ljudima, jer su to prijateljstva koja su već stvorena, sa značajnim događajima koji su se dogodili u vremenu koje je proteklo između dva posjeta.

Ti događaji su zapravo potres koji je pogodio grad i pandemija, što je problem koji još uvijek postoji, ali puno manje nego prije godinu dana, na primjer.

Pa kako ja vidim grad. Netko me već pitao isto, a ja sam mu rekao da vidim grad kao zmiju. Ono što sam htio reći je da s potresom vidim pukotine na mnogim fasadama i vidim da se pokušavaju zaliječiti, popraviti i krenuti naprijed.

I podsjetilo me na zmiju kada skida staru kožu i pokušava se vratiti  novoj vitalnosti i novom životu.

Veoma smo vam zahvalni i želimo vam puno uspjeha u radu.

- Zaista cijenim priliku da razgovaram s vama. I veliki pozdrav Glasu Hrvatske - rekao je kolumbijski pjesnik Mario Angel Quintero.