Progonili ga fašisti i komunisti, a Španjolska slavila: Hrvat koji je branio istinu

Progonjen zbog svojih uvjerenja, daleko od domovine izgradio je iznimnu znanstvenu i novinarsku karijeru. Luka Brajnović, hrvatski novinar, književnik i katolički mislilac, u Španjolskoj je postao jedan od istaknutih autoriteta novinarske etike. Njegova poruka - ako informacija nije istinita, nije informacija, ostala je trajno svjedočanstvo borbe za istinu. Kada je 8. veljače 2001. preminuo u Pamploni, španjolska se javnost od njega oprostila kao od kulturnog i duhovnog velikana.

Život Luke Brajnovića bio je obilježen vjerom, progonima, izbjeglištvom i neumornim radom na očuvanju hrvatskog identiteta. Rođenjem bokeljski Hrvat, ostavio je dubok trag u španjolskoj akademskoj zajednici, nikada ne zaboravivši svoje korijene.

Zbog istine na meti fašista i komunista

Tijekom ratnih godina Brajnović je uređivao katoličke časopise Luč i Hrvatska straža, a zbog svojih kršćanskih uvjerenja i javno iznesenih stajališta često se nalazio na meti tadašnjih režima.

U prosincu 1942. mladi ustaše provalili su u uredništvo studentskog katoličkog časopisa Luč i zaustavili njegovo izdavanje.

U posljednjem broju ostale su zabilježene Brajnovićeve riječi - hoćemo li mi odgovoriti svom pozivu kršćanina ili ćemo možda još jednom zamračiti kršćanstvo u očima svijeta?

Bila je to poruka čovjeka koji je i u najtežim vremenima inzistirao na moralnoj odgovornosti i vjernosti vlastitim načelima.

Progonstvo ga odvelo u Španjolsku, ali Hrvatsku nije zaboravio

Nakon rata i boravka u savezničkim izbjegličkim logorima, Brajnović je 1947. stigao u Španjolsku.

Progonjen od komunista, bio je prisiljen prihvatiti život daleko od domovine. No upravo je u emigraciji započelo jedno od najplodnijih razdoblja njegova znanstvenog i književnog stvaralaštva.

Više od tri desetljeća obrazovao je generacije studenata na Sveučilištu u Navarri, gdje je ostavio značajan trag u području informacijskih znanosti i novinarske etike.

Njegovi udžbenici postali su klasici teorije informacija, a misao - ako informacija nije istinita, nije informacija, sažela je njegovo shvaćanje odgovornosti novinara prema javnosti.

Čuvao hrvatsku baštinu daleko od domovine

Uz znanstveni rad, Brajnović je bio pjesnik, romanopisac i hrvatski katolički mislilac.

Zajedno s dominikancem Hijacintom Eterovićem pokrenuo je reviju Osoba i duh te izdavačku kuću Osvit, pridonoseći očuvanju hrvatske kulturne i duhovne baštine u emigraciji.

Posebno ga je zaokupljala odgovornost prema budućim generacijama.

- Hoće li se buduća pokoljenja, naša djeca i naši unuci crvenjeti pred uspomenom naših prethodnika?, zapisao je još tijekom ratnih godina.

Kći Elica: Njegova strast bila je istina

Iza uspješne znanstvene karijere skrivala se i teška osobna priča obilježena razdvojenošću od obitelji.

Njegova kći Elica i supruga uspjele su mu se pridružiti u inozemstvu tek 1956. godine, nakon godina razdvojenosti i neizvjesnosti.

Govoreći o ocu, Elica je posebno istaknula njegovu nepokolebljivu privrženost istini.

– Njegova strast za istinom zasnivala se na pravoj istini, pisanoj velikim slovima: ako nje nema, onda postoji samo laž, rekla je.

Hrvat čije je djelo nadživjelo progonstvo

Luka Brajnović preminuo je 8. veljače 2001. u španjolskoj Pamploni. Španjolska se javnost od njega oprostila kao od kulturnog i duhovnog velikana.

Iako je najveći dio svojega profesionalnog života proveo izvan Hrvatske, njegovo stvaralaštvo ostalo je snažno povezano s hrvatskim identitetom, kršćanskim vrijednostima i odgovornošću prema istini.

Njegova životna priča svjedoči o čovjeku koji je izgubio domovinu kao mjesto življenja, ali nikada nije odustao od vrijednosti koje je iz nje ponio.