Povezivanje s hrvatskim korijenima

Bolivijska psihologinja Patricia Prada bila je jedna od govornica na susretu Mreže Hrvatica Latinske Amerike Croactivas, pod motom “Žene koje nadahnjuju”. Objašnjava kako je pronašla poveznicu sa svojim hrvatskim korijenima.

- Zovem se Patricia Prada Botelho, psihologinja sam i glumica, što je nekada u meni stvaralo sukob jer nisam znala trebam li biti psihologinja ili glumica. Kroz razne terapije i procese otkrila sam da je moj smisao života integrirati dualnost u sebe, biti sposobna pratiti druge u tom procesu, a to se odražava i na način na koji integriram Hrvatsku kao dio svog identiteta.

Ja sam Bolivijka i Hrvatica, ali sam dugo imala poteškoća s integracijom obje strane, jesam li Bolivijka ili sam Hrvatica? Osjećam se Bolivijkom pred Hrvatima, ali se osjećam Hrvaticom pred Bolivijcima. Još uvijek sam u procesu spajanja tih dijelova, što pak simbolizira pronalaženje mog mjesta u svijetu. I naravno, to ima puno veze s mojim iskustvom percepcije i življenja u Hrvatskoj.

Moja baka Anka Salamunović rođena je u Hrvatskoj na otoku Braču i kao dijete je otišla u Boliviju kod svog oca (mog pradjeda). Kroz hranu nam je uvijek prenosila dio svog života. Preko nje i njenog kuhanja mogla sam osjetiti blizinu onog dijela svoje priče koji se činio tako dalekim - kaže Bolivijka hrvatskih korijena.  

Odluka o preseljenju u Hrvatsku

- Moj brat, koji je živio u Zagrebu, pokazivao nam je fotografije mjesta kojima je proputovao po Hrvatskoj. Ti dojmovi učinili su da osjetim baku blizu, zamišljajući je u svojoj zemlji. Time se Hrvatska približila meni ili ja njoj, jer ona je uvijek bila tu, i tek tada je postojao pravi interes da je dođem upoznati. Tako smo odlučili doći podnijeti zahtjev za državljanstvo i vidjeti želimo li ostati. Ovdje smo već 2 godine i uživamo u ovoj prekrasnoj zemlji. Ovdje sam završila pisanje scenarija za koji sam dobila priznanje Međunarodnog scenarističkog laboratorija. I povezala sam se sa svojom drugom strašću, a to je pisanje.

Život u Zagrebu donio je mnoge izazove, ne samo u pogledu jezika, već i odgoja naše kćeri Martine izvan Bolivije, daleko od moje obitelji. Ali to što sam ovdje nekako me učinila dovoljno jakom i hrabrom da se suočim s novim načinima postojanja. Zbog toga sam zahvalna Hrvatskoj koja ima puno toga za ponuditi, zdravstveni sustav, obrazovanje - naglašava bolivijska psihologinja

Povezivanje s hrvatskim korijenima

- Posjetili smo otok Brač, gdje je rođena moja baka i upoznali smo moju hrvatsku obitelj. Bilo je to uzbudljivo i obogaćujuće iskustvo. To me potaknulo na razmišljanje o važnosti poznavanja svojih korijena i prenošenja tog dijela naše povijesti budućim generacijama. To je način očuvanja naše kulture i poštovanja naših predaka, ali i međusobnog upoznavanja radi integracije.

Moji pradjed i moja baka umrli su u Boliviji, zemlji koja im je toliko toga dala, također ih je natjerala da puno nauče. Imali su mnogo radosti, ali i tuge. Duša me boli kad pomislim da se nikada nisu vratili u Hrvatsku, nikad više nisu vidjeli svoje roditelje, svoju braću, svoju rodbinu. Nikada više nisu vidjeli more koje je vidjelo njih kad su se rodili, nikada više nisu kročili u svoju kuću, u svoje vinograde.

Ali sada se vraćamo zbog njih, zbog nas, zbog moje bebe, da zaokružimo našu priču, da je upoznamo, da naučimo hrvatski. Tražeći novu budućnost i utirući put onima koji će se nastaviti povratno putovanje.

Puno vam hvala. Srdačan pozdrav Glasu Hrvatske - zaključuje bolivijska psihologinja Patricia Prada Botelho.