David Marić prešao 1162 kilometra: Zagrljaj najmilijih najljepša nagrada

Kada je David Marić, dvadesetjednogodišnji student iz Mainza, odlučio da će od njemačkog grada u kojem je rođen pješice stići do Požege, većina ljudi kojima je to rekao prvo je pomislila da se šali. Neki su bili izravniji i rekli mu „da je lud“. – Nisam se puno zamarao, samo sam napunio ruksak, obuo cipele i krenuo put pod noge, rekao je David u razgovoru za Fenix Magazin.

Za trideset i tri dana prešao je 1.162 kilometra — u prosjeku 35 kilometara dnevno. Na kraju puta nije čekala pobjeda na natjecanju, medalja ni gledatelji. Čekali su ga dida, baka, teta I susjed, u dvorištu u Požegi. Upravo su oni, kaže, bili najveći razlog da ne odustane.

Snažne veze s Požegom

David Marić rođen je u njemačkom Mainzu, gradu na Rajni, gdje danas studira za učitelja vjeronauka i tjelesnog odgoja. Njegova obitelj je podrijetlom iz Hrvatske, a veza s Požegom mu puno znači.

– Bila je dio mog djetinjstva, dolazili smo ljeti, veže se uz brojne moje obiteljske priče i imam predivna sjećanja na ljude koji me i danas tamo čekaju, kaže mladi student.

Prvo biciklom, sad pješice

Prije dvije godine već je posjetio didu i baku biciklom. Tada mu je putovanje bilo puno lakše. Ove je godine poželio je nešto drugačije. Želio je, kaže, osjetiti svaki kilometar između dva doma.

– Mislio sam da ne može biti toliko teško ili naporno, kaže David i nastavlja: Pa, ipak samo hodam, koliko to može biti naporno?“

Zvuči jednostavno, ali ipak nije. To znaju svi koji odlaze na hodačke rute jer hodati svaki dan, od zore do sumraka, kroz Njemačku, Austriju i Sloveniju, noseći sve što ti je potrebno na leđima, je ispit strpljenja, tijela i vlastite odlučnosti.

Vještina snalaženja 

Spavao je u šatoru, hostelima i župnim centrima. Prije svakog noćenja zvao je svećenike i pitao može li prespavati u župnom domu. Ako nije mogao, tražio je mjesto za šator. Ako ni toga nije bilo, platio je krevet u hostelu.

Poruka za one koji razmišljaju slično

Onima koji dugo sanjaju o sličnom pothvatu, a ne usuđuju se krenuti, poruka je jednostavna: – Dobro se pripremi i onda kreni. Nemoj stati dok ne stigneš. Nije lagano, bit će trenutaka kad bi najradije odustao. Ali na kraju se isplati nastaviti, i osjećaj kad stigneš jači je od svega što si pretrpio na putu, poručio je David Marić u razgovoru s urednicom Marijanom Dokoza.