Omiljeni fratar iz Bosanske Posavine na glasu svetosti

U nedjelju 24. srpnja navršile u se 24 godine od kako je u Carisalu u blizini Caracasa u Venezueli preminuo samozatajni doktor teologije te jedan od najcjenjenijih bosansko-hercegovačkih misionara fra Augustin Augustinović. Kao misionar živio je i radio u Venezueli, a iz te daleke južnoameričke države nakon njegove smrti stigla je i vijest da je ondašnja katolička javnost zatražila uzdizanje fra Augustina na Oltar svetosti, a cijeli proces je i započeo prije petnaestak godina. Iako je proveo više od 50 godina izvan Domovine, fra Augustin je čuvao i njegovao kršćansku duhovnost svojega rodnoga kraja. 

Fra Augustin Augustinović rodio se 20. ožujka 1917. godine u Prijedoru, malom selu u župi Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama kod Brčkog.

Vrijeme novicijata proveo je u samostanu na Gorici pored Livna. Studij filozofije i teologije započeo je u Zagrebu, a diplomirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 1942. godine. No, prije završetka studija već je bio zaređen za svećenika. Zbilo se to 9. studenog 1941. godine. Fra Augustin je od prvog dana imao naklonost franjevačkoga starješinstva, koje ga 1942. godine šalje u Rim na studij biblike. No, zbog izuzetnog zanimanja i pristupa studiju uspio je 1945. godine postići doktorat iz teologije, a godinu dana kasnije i magisterij biblike. Odlazi u Jeruzalem i na vrlo osebujan način upoznaje Isusa Krista svjedočeći njegovu znanost vrlo strastveno, predano i iskreno. Takav pristup brzo je odjeknuo i u Jeruzalemu pa je dobio povjerenje da predaje na tamošnjem Franjevačkom biblijskom institutu. Sve svoje dužnosti fra Augustin je obnašao predano i odgovorno. No, u njegovom srcu osjećala se tuga. Sve je više osjećao da se nalazio na krivom putu te je u Jeruzalemu 1946. godine izrekao rečenicu po kojoj će postati vrlo popularan među svećenicima toga vremena: Biti profesor može svatko, ali biti svećenik može samo onaj koga je Bog pozvao! I upravo u toj rečenici dade se naslutiti njegova životna filozofija.

1947. godine napušta Jeruzalem i kreće na vrlo plodan misionarski put u Južnu Ameriku. Tada još uvijek mlad, rekli bismo, čovjek u najboljim godinama, doktor teologije i magistar biblike, umjesto udobne profesorske fotelje, odlučio se za mukotrpnu i neobećavajuću misiju širenja katoličanstva i Isusove misli u Južnoj Americi. Boraveći punih 46 godina u Venezueli fra Augustin je promijenio samo tri boravišta. Po dolasku u ovu zemlju imenovan je župnikom u Capayi, gdje je proveo tri godine. 1955. godine biskup ga šalje u gradić Caucagu, gdje je djelovao punih 14 godina radeći vrlo obiman pastoralni posao. Kao vrlo učen čovjek fra Augustin je dobio zadatak da osnuje župnu školu koja je bila pod upravom župnika. No, pored župničkog posla cijelo je vrijeme vodio Kratke kršćanske tečajeve, u cijelom svijetu poznate kao tečaj Coursillos. Vidjevši da je fra Augustin posvećen svom svećeničkom pozivu, a polako ulazi u najbolje godine svojega života, 1969. godine biskup ga premješta u Carizal, gradić u blizini glavnog grada Venezuele, Caracasa.

Punih 30 godina fra Augustin ostaje u ovom gradu i postaje najjača karika u svećeničkom lancu, radeći kao župnik, odgojitelj, ali prije svega kao duhovni vođa, savjetnik, te književnik-znanstvenik. Veliki broj djela objavio je na španjolskom jeziku, a mnogobrojna su mu prevođena i na druge jezike (njemački, engleski, talijanski, francuski), a na hrvatskom jeziku objavljena mu je u nakladi Teološke biblioteke iz Sarajeva i Kršćanske sadašnjosti iz Zagreba, 1984. godine Povijest Isusova. Ovo djelo, koje je fra Augustin pisao na španjolskom jeziku, prevedeno je na 50-tak drugih jezika, a na hrvatski sa španjolskoga jezika je prevodio autor osobno.

Posebnu pozornost plijene i dvije zbirke kratkih priča zavičajne tematike:Priče iz doline i Od obale do obale. Nakon fra Augustinove smrti ljudi su se počeli utjecati za pomoć u životnim nevoljama upravo njemu, jer su još i za njegova života čvrsto vjerovali da je on živi svetac. Napisane su i objavljenje molitve, a o njegovu životu se sve češće piše i u njegovu rodnom kraju. Pisali su: fra Slavko Topić, fra Stjepan Pavić, fra Petar Anđelović, fra Petar Matanović... a organizirane su i promocije nekih njegovih djela.U Brčkom, gradu kojemu administrativno pripada njegovo rodno mjesto, jedna ulica nosi fra Augustinovo ime.