Glas Hrvatske

12:00 / 24.02.2019.

Autor: Ivana Ivin

"Na Olibu živimo život"

Olib (Foto: wikimedia.com)

Olib (Foto: wikimedia.com)

Foto: - / -

"Nema nigdje ljepše i nama je dobro. Nikada nismo rekli, ajme što smo napravili, zašto smo se vratili", ponosno govori Vjeko Vrban, povratnik iz New Yorka.

Na Olib se vraća sve više povratnika. Vjeko Vrban zbog ekonomskih je razloga otišao u New York slijedeći put svojega brata. Život u tom megapolisu bio je, naravno, potpuno drukčiji nego u maloj otočnoj zajednici. 

- Živjeli smo u katoličkoj zajednici. Držali smo se naše župne zajednice u crkvi sv. Ćirila i Metoda. Tamo smo se vjenčali, tamo su naša djeca krštena, gdje su dolazili i mještani, ali i otočani s Krka, Cresa, Lošinja – prisjeća se Vjeko. 

Posao je lako pronašao i vrlo brzo se prilagodio novim okolnostima. Domaće spize nije nedostajalo u kući, živjelo se po olibski, kaže Vjeko, no najviše mu je nedostajalo slavlje svetkovina. Nakon deset godina ipak se vratio na rodni Olib. 

- Nema nigdje ljepše i nama je dobro. Nikada nismo rekli, ajme što smo napravili, zašto smo se vratili. Na njemu je život koji se zove život – ponosno govori Vjeko. 

Na otoku Olibu danas živi stotinu stanovnika, broj koji predstavlja tek 9 posto nekadašnjega stanovništva. Prije Prvog svjetskog rata Olibljani su zbog bolesti vinove loze iseljavali, ponajprije u Južnu Ameriku, a do najveće je depopulacije došlo nakon Drugog svjetskog rata kad je započelo iseljavanje u Sjevernu Ameriku.

Vjekinu priču poslušajte od 32. minute. 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!