Glas Hrvatske

10:42 / 06.02.2022.

Autor: Tomislav Šikić

Ljubav i pjesma - melem za samoću

Ljubav

Ljubav

Foto: . / Pixabay

Jedan je, kako se veli – osamljena brojka...


Prenosimo stihove koje je pridraški Pjesnik mora Zvonko Čulina, bivši hrvatski iseljenik, a sada povratnik u rodni kraj napisao u Dortmundu, kako kaže, "u privremenoj fizičkoj ili fiktivno poetskoj samoći, kao (samo)utjehu, s odstojanja, između svih slabosti i jakosti".

X X X


Čekam te

i slušam glazbu noći,

korake što gradom teku,

auta zvuke

dok tvoje ruke

ne dodirnu mi

      kožu meku...

Čekam te, sanjam,

sjene ganjam

jesenjih krošnji

     žute grane;

čekam i čekam

kad ćeš doći,

da mi sa tobom

     zora svane...

Da ostaneš sa mnom

dok ovdje stojim,

u ulici meni

      dobro znanoj;

dok stihove pišem

      i sretno slažem,

dok i sjene zgrada

      opet brojim;

čekam te da mi budeš

      mir osnažen,

ČEKAM DA BUDEŠ

     S PJESNIKOM

     SVOJIM...



X X X

Samo dvije riječi

reci mi tiho,

ljubavi moje

      najdraža sliko,

očiju crnih

      i crne kose,

dok me vali znani

      tebi nose...

Dok koračam

ovim usnulim gradom,

kad nisi tu

a ja sam s jadom;

reci mi, reci,

šapni izdaleka

sve to već ćuti

      koža mi meka...

Reci mi opet

baš sve ono

tiho, polako,

      a ne k'o zvono;

ono zbog čega

      pogled mi je vedar

zbog čeg' ću da letim

      kao Dedal...

Šapući dvije najljepše riječi

što će mi dušu

      da izliječi;

volim te, reci mi,

      reci opet

jer, bez tebe ja sam

      pjesnik propet;

volim te,

nek' se po gradu sliježe,

da crne misli

      od mene bježe;

nek' se čuje

dok obzor seže,

DA NE ISPADNEM

     SASVIM

     IZ RAVNOTEŽE...


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!