In memoriam: Boris Kalin

U srijedu, 13. rujna 2023., u Zagrebu je, u 94. godini života, preminuo Boris Kalin, hrvatski filozof, filozofski pisac i ponajprije profesor filozofije i metodičar nastave filozofije. In memoriam prof. Kalinu priredio je prof. dr. sc. Hrvoje Jurić, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva.

Boris Kalin je rođen 17. veljače 1930. godine u Biogradu na Moru. Nakon svršetka gimnazijskog školovanja u Zagrebu, 1949. godine, studirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1955. godine. Od 1956. do 1973. godine radio je kao profesor filozofije i sociologije u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji, s pauzom od pet godina (1968. – 1973.), kada je bio asistent u zagrebačkom Institutu za filozofiju. Od 1973. do 1980. godine radio je kao predavač na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, a od 1972. do 2004. predavao je metodiku nastave filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (od 1980. kao izvanredni, a od 1987. kao redoviti profesor), čak i nakon umirovljenja 1995. godine. Usto je, među ostalim, 1990-ih godina predavao metodiku nastave filozofije i na novoosnovanim Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. 

Doktorirao je, s obzirom na uobičajene tokove akademskih karijera, prilično kasno, u pedesetoj godini života, što zacijelo govori o tome koliko je bio predan praktičnom, odgojno-obrazovnom radu i metodičko-didaktičkim istraživanjima koja ga izravno podržavaju, ne mareći mnogo za akademske stupnjeve i zvanja, titule i počasti. Doktorsku disertaciju pod naslovom Nastava logike i oblikovanje kritičkog mišljenja obranio je, dakle, 1980. godine, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, da bi je objavio 1982. godine kao knjigu Logika i oblikovanje kritičkog mišljenja, koja je još i danas, četrdesetak godina kasnije – ili baš danas, kada su svima puna usta “kritičkog mišljenja”, dok su mnogi umovi, nažalost, lišeni kritičkog mišljenja – zanimljiva i korisna, a u ono je vrijeme, očito, bila avangardna. Ne može se u ovom kratkom osvrtu navesti sve Kalinove važne članke i knjige, ali se mora uputiti na to da je on, uz niz monografija, a u raznorodnim publikacijama, objavio brojne tekstove ne samo o metodici nastave filozofije nego i o drugim pitanjima, primjerice, vrijedne priloge o hrvatskoj filozofskoj baštini.

Međutim, Kalinovo je životno djelo, nesumnjivo, Povijest filozofije (s odabranim tekstovima filozofa), gimnazijski, odnosno srednjoškolski udžbenik filozofije koji je od 1973. do 2010. godine objavljen, kod zagrebačke Školske knjige, u 32 izdanja, čemu treba pridodati i dva izdanja znatno revidiranog udžbenika, pod naslovom Filozofija: uvod i povijest, također u Školskoj knjizi, 2014. i 2015. godine. Ukupno, dakle, 34 izdanja udžbenika koji je načas ili trajno ozračio desetke generacija i desetke tisuća ljudi – prije svega u Hrvatskoj, ali i šire (recimo, ovaj je udžbenik bio korišten u mnogim bosanskohercegovačkim školama). Mnogima kojima je srednjoškolska nastava filozofije bila prvi i jedini susret s filozofijom Kalinov je udžbenik bio svijetao prozor u filozofiju, a mnogi su, zahvaljujući njemu, stekli prva znanja o filozofiji, koja su kasnijim studiranjem proširivali i produbljivali, ne zaboravljajući one izvorne, Kalinove nagovore na filozofiju. 

Fokusirajući se samo na tu činjenicu, moglo bi se reći da je Boris Kalin – sredinom gotovo ljetnog rujna 2023. godine, kada je on minuo svijetom, i u sunčano-kišni utorak, 19. rujna 2023., kada je (u užem, ali nemalom krugu obitelji, prijatelja i kolega) na zagrebačkom groblju Mirogoj upriličen njegov ispraćaj – otišao suviše tiho s obzirom na njegov značaj za hrvatsku filozofiju i pedagogiju, kao i s obzirom na glasnoću njegova imena. Jer njegova je Povijest filozofije prerasla njega samoga: “Kalin” je postao općom imenicom, kao npr. “Klaić” ili, drugdje, “Duden”, “Webster” i “Robert”. Čak i nakon što je, pod pritiskom “duha vremena”, srednjoškolsko-gimnazijski “Kalin” zamijenjen nekim novim udžbenicima filozofije, “Kalin” je ostao i ostat će i nadalje “pojam”, ostao je i ostat će mjerodavan u pogledu uvođenja u filozofiju onih najmlađih, bilo da se mlađi udžbenikopisci kritički distanciraju od Kalinova pristupa ili ga kritički apsorbiraju otvarajući nove horizonte. Tu promjenu paradigmi on je pozorno pratio i još je i u svojoj 88. godini žustro komentirao nove kurikule filozofskih predmeta u srednjim školama. 

Upečatljiv će i mjerodavan ostati i njegov “tvrdi” stav da je filozofija paideia i da je paideia filozofija, te da filozofije nema bez povijesti filozofije, što je jednom formulirao ovako:

“Povijest svake pojedine zasebne znanosti, baš kao i povijest tehnike, pokazuje napredak koji se očituje u povećanju nesumnjivih rezultata i prevladavanju zabluda. Zato se te znanosti i tehnika u svojoj suvremenoj provedbi i nastojanju ne moraju osvrtati na svoju povijest (jer stare teorije zastarijevaju), pa se mogu zadovoljiti samo poznavanjem konačnih dostignuća, od kojih onda idu dalje. […] U filozofiji, naprotiv, nema pozitivnih rezultata u onom smislu u kojem ih nalazimo u egzaktnim prirodnim znanostima, primjerice, u kemiji, fizici i drugdje, a nema ni krajnjih 'zabluda' zauvijek odbačenih i nezanimljivih teza koje bi se mogle zaboraviti. U povijesti su filozofije i 'zablude' vrlo poučne; može se čak reći da su u njoj velike zablude bitnije od malih istina. Filozofija uvijek iznova postavlja 'ista' neriješena pitanja, uvijek istu 'mučnu prastaru zagonetku postojanja'. Ali se u tom ponavljanju problema i rješenja pokazuje neizbježnost, a tako i nužnost i opravdanje filozofije. U povijesti filozofije svakako postoji razvoj, ali kao i u umjetnosti, u njoj nema takve vrste progresa da bi vremenski kasnija očitovanja duha prevladala ranija (stara) kao zastarjela.”

Boris Kalin zasigurno će ostati, kao što je i dosad bio, legendaran. No ne sumnjam da će i u pisanoj povijesti hrvatske filozofije biti pamćen i aktualiziran još dugo, zapravo zauvijek, sve dok hrvatske filozofije i filozofije uopće bude, odnosno dok bude svijesti o važnosti filozofski fundiranog odgojno-obrazovnog rada i svijesti o važnosti povijesti filozofije za filozofiju. 

Uza sve već navedene zasluge Borisa Kalina, valja također reći da je on bio i jedan od osnivača Hrvatskog filozofskog društva 1957. godine, član prvog Upravnog odbora Društva (s funkcijom blagajnika), a da se i ne govori o njegovim pionirskim i kasnije postojanim naporima oko ustanovljavanja, njegovanja i unapređenja filozofskog obrazovanja, osobito u srednjim školama, odnosno gimnazijama. 

Uvjeren sam da će se većina onih koji su imali priliku da surađuju s profesorom Kalinom, da se druže s njime i da uče od njega, prisjećati s radošću njegovog lika i djela ne samo zbog predavački i spisateljski osvjedočenog posredovanja važnih filozofsko-pedagoških znanja i vještina nego, u istoj mjeri, i zbog njegove elegancije u držanju (podcrtane neizostavnom leptir-mašnom!) i pažljivosti u međuljudskom ophođenju, što su osobito primjećivali mlađi znanstvenici i profesori, kao i sveučilišni i gimnazijski učenici, a to nije slučajno, jer cijeli je njegov znanstveno-stručni, pa i životni angažman bio usmjeren ponajprije prema njima.

Prof. dr. sc. Hrvoje Jurić

Predsjednik Hrvatskog filozofskog društva