Glas Hrvatske

13:23 / 18.08.2021.

Autor: David Rey

Guillermo Mimica: čast našim precima koji su napustili ovo mjesto

Guillermo Mimica

Guillermo Mimica

Foto: Guillermo Mimica / osobna arhiva/archivo personal

Zbog životnih okolnosti pisac Guillermo Mimica, kako rado ističe, ima čast biti Čileanac po rođenju, Francuz po posvojenju i Hrvat u srcu.

“I.M. 1903.”, isklesao je dlijetom u bijeloj stijeni. Na taj je način mladi zidar otisnuo svoje inicijale i svoj potpis na ono što će mu biti posljednja zadaća: mala kuća od bistrog kamenja, sagrađena zajedno sa svojom braćom usred planine; ta kuća po kojoj će ga se pamtiti dugi niz godina, kako u svom selu, tako i u posvojenoj zemlji. Bilo je sunčano travanjsko jutro, s kristalno-plavim nebom, gdje je topli proljetni povjetarac milovao žute nasade trske na padinama brežuljaka.


Gledajući prema obzoru, Ivan je ugledao lastavicu kako maše krilima, a zatim uzlijeće, sve dok se nije izgubila među stjenovitim planinama. I ljudi su stvoreni da lete, pomisli mladi Mimica - spustivši svoje radne alate na tlo.


Taj zidar bio je moj nono, tada je imao 19 godina i već je bio zreo čovjek. Nekoliko tjedana kasnije, Ivan Mimica ukrcao se na brod u Genovi koji ga je odveo na krajnji jug svijeta. Kao i tisuće sugrađana Hrvata s austrougarskim putovnicama, filoksera ga je također prisilila da emigrira u druge zemlje te je otišao s iluzijom zlata, kojega nikada nije pronašao u izobilju, ali gdje ga je primila velikodušna zemlja u kojoj je zasadio najljepše sjeme: svoju obitelj.


Ja sam njegov unuk, i možda sam uzevši njegov primjer, gotovo u istim godinama, također emigrirao, ali da napravim put natrag koji on nikada nije mogao učiniti. Otputovao sam u Europu, gdje sam živio gotovo 50 godina - kaže čileanski književnik hrvatskog podrijetla.


Spominje kako svake godine s obitelji posjećuje Hrvatsku: - Ja sam Guillermo Mimica, unuk onog zidara rođenog u Mimicama 1883. godine i Marije Matulić, koja je kao djevojka istim brodom pobjegla od bijede u Postirama, vjerojatno ne znajući da izvan njenog rodnog Jadrana postoje i druga nebesa i druga mora. Moja očeva grana je hrvatska, Vladimir je bio moj otac, rođen u Punta Arenasu, Milka i Vesela su mi bile tete. Moja majka Marina, kao i njezini roditelji su Čileanci. Zbog životnih okolnosti imam čast biti Čileanac po rođenju, Francuz po posvojenju i Hrvat u srcu.


Veliko pleme Mimica, čiji se i ja osjećam dijelom, datira iz 1672. godine i ima svoje podrijetlo od Mije Tavre, prvog koji se nastanio na području Svinišća i Lovke Rogoznice. Postoji obiteljsko stablo koje su napisali Miro i Vid Mimica i koje osmišljava njegove grane, lišće i otiske. Naša je podružnica Jerković, u čast mog pradjeda Jerka, velikodušnog vinogradara koji je imao devetero preživjele djece i bio je svojevrsni patrijarh u selu.


Evo dijela legende koju sam ispričao svom unuku Teu Marinu i koju pripovijedam u jednoj od svojih knjiga pod naslovom “Kravata koja veže”. Kravata kao Hrvat, koja veže kao ono lijepo obiteljsko pleme i ta zemlja predaka, koju obično posjećujem svake godine, zajedno sa svojom obitelji.


U Dalmaciji imam rođake koji su mi jako bliski: Vojko, Goran, Stanko, Planko, Rosarija, Maja, Nina, neki su od njih. Upoznao sam ih usred uzbuđenih zagrljaja, kada su nas prvi put dočekali, na putovanju s roditeljima, prije mnogo godina. Od tog susreta uvijek su me smatrali svojim, a za obiteljskim stolom na kojem se svake godine sastajemo u Mimicama, obično s ljubavlju pjevamo, plešemo i podižemo čaše, gotovo se ritualno sjećajući svojih roditelja i baka i djedova - naglašava čileanski književnik.


Tri autora, Eugenio, Vesna i Guillermo Mimica, predstavili su knjigu kratkih priča u Hrvatskoj: - Prije nešto više od godinu dana, povodom predstavljanja knjige pod nazivom Troje iz plemena u različitim gradovima Hrvatske, zajedno s druge dvoje autora, Vesnom i Eugenijem Mimicom, htjeli smo doći u taj planinski grad u kojem su rođeni naši djedovi i bake. Okruženi gotovo svim susjedima, tamo smo otkrili spomen ploču u njihovu čast, a preko njih i svim muškarcima i ženama koji su emigrirali u Južnu Ameriku. Postavili smo je na postolje isklesane jedrilice ispred umjetničke galerije poznate Mladenke Mimice. Simbolično, taj brod plovi prema jugu.


Na mramornoj ploči izražavamo:


“U spomen i čast našim precima koji su napustili ovo mjesto odlazeći u daleki svijet. Mi, potomci hrabrih i ponosnih Mimica, rođenih u dalekoj Ognjenoj zemlji, ovima odajemo zahvalnost i počast hrvatskoj dijaspori” - ističe Čileanac s hrvatskim korijenima.


Guillermo Mimica oženio se u Nizozemskoj s Odette Morales: - Imam dvoje djece rođene u Francuskoj te četiri divna unuka koji su mi zasladili život: dvoje u Santiagu i dvoje u Francuskoj. Studirao sam pravo na Katoličkom sveučilištu u Santiagu, a zatim sam nastavio studij u Francuskoj, na području javnog i međunarodnog prava.


Radio sam uglavnom kao stručnjak za međunarodne projekte, da bih četrnaest godina vodio Francusku agenciju za poslovnu suradnju sa sjedištem u Parizu. Moja aktivnost odvela me je u desetke zemalja na različitim kontinentima. Radio sam više od deset godina savjetujući tvrtke i institucije u istočnoeuropskim zemljama devedesetih, tijekom njihova prijelaza na tržišno gospodarstvo.


A u okviru pristupanja Hrvatske Europskoj uniji imao sam priliku u nekoliko navrata razmjenjivati iskustva s čelnicima Hrvatske udruge poslodavaca, kako u Zagrebu tako i u Parizu.


Na području gospodarskog razvoja i ljudskih resursa, agencija koju sam vodio savjetovala je institucije i tvrtke u mediteranskim zemljama, u Africi, Aziji i Južnoj Americi, sudjelujući u programima suradnje Vlade Francuske, Europske unije i drugih međunarodnih organizacija - napominje Guillermo Mimica.


Kad je otišao u mirovinu želio se zbližiti s unucima i prije nekoliko godina vratio se u Čile.


- Živim u Santiagu i značajan dio svog vremena posvećujem pisanju, nedavno sam objavio neke romane i kratke priče. Jedna od tih knjiga, “Troje iz Plemena”, objavljena je 2019. godine u Splitu. A moj posljednji roman, naslovljen “Duše lutalice”, trenutno se prevodi na hrvatski.


U mladosti sam bio košarkaš kluba Sokola u Punta Arenasu, član sam Hrvatskog kluba tog grada. Sudjelujem i u upravnom odboru Društva profesionalaca i poduzetnika hrvatskog podrijetla, gdje sam uglavnom zadužen za virtualni Povijesni arhiv hrvatskog doseljavanja, primjer širenja kulture i očitovanja baštine naših predaka.


U Društvu promičemo projekte različitih vrsta kojima se nastoji očuvati određeni identitet unutar dijaspore i održati naslijeđe solidarnosti naših roditelja i djedova i baka.


U sve više međusobno povezanom svijetu također tražimo zbližavanje s drugim hrvatskim zajednicama iz susjednih zemalja, s ciljem stvaranja zajedničkih akcija koje nas mogu ujediniti i obogatiti, imajući uvijek na svom horizontu onu zemlju čiji se dio osjećamo, Hrvatsku - zaključuje Guillermo Mimica, Čileanac hrvatskog podrijetla.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!