Dobrotvorni rad u Gospiću: povratak korijenima

Valeria Salgado Sankovich, Kolumbijka hrvatskog podrijetla, provela je dva tjedna upoznavajući Hrvatsku u sklopu programa Eco Heritage Task Force - inicijative Hrvatske matice iseljenika namijenjene mladim Hrvatima iz dijaspore, osmišljene kako bi im približila njihove korijene, upoznala ih s hrvatskom kulturom i ojačala njihovu povezanost sa zemljom njihovih predaka.

- U Gospić sam stigla ne znajući što me očekuje. Bilo nas je dvadeset i petero mladih iz raznih dijelova svijeta. Iako su se naše priče razlikovale, dijelili smo nešto zajedničko: povezanost s Hrvatskom i želju da otkrijemo što doista znači biti dio zajednice koja je - posredstvom naših obitelji - generacijama bila prisutna u životima mnogih od nas.

Tijekom boravka bili smo smješteni u učeničkom domu u Gospiću. Ubrzo to mjesto više nije bilo samo prostor za boravak, već je počelo nalikovati na mali dom. Zajedno smo doručkovali, razgovarali, dijelili umor, smijeh i planove; malo-pomalo, pričali smo priče o zemljama iz kojih dolazimo i o tome kako svatko od nas njeguje svoje hrvatsko nasljeđe iz daljine.

Program je obuhvaćao volontiranje, upoznavanje s kulturom, učenje jezika, gastronomiju i turizam. Vjerujem da je upravo ta kombinacija učinila to iskustvo tako posebnim. Jedna od naših prvih aktivnosti bio je rad u domu za starije osobe u Gospiću. Nije riječ o volonterskom angažmanu koji je uključivalo izravnu interakciju sa štićenicima; već se naš je doprinos sastojao od preuređenja i obnove prostora koji su činili dio njihove svakodnevice.

Jedan smo dan posvetili i čišćenju lokalne rijeke. Bio je to jedan od onih dana kada se rad isprepleo s pustolovinom. Pogled na krajolik s vode - okruženost prirodom i dijeljenje tog trenutka s cijelom grupom - pretvorili su tu volontersku aktivnost u uspomenu koju ću zasigurno dugo čuvati. Ipak, najdraža mi je aktivnost bila obnova parka u blizini škole u kojoj smo pohađali nastavu - kaže Kolumbijka hrvatskog podrijetla.

Volonteri su imali priliku upoznati Hrvatsku kroz njezin jezik i kuhinju te neposrednim doživljajem zemlje.

- Tijekom nastave hrvatskog jezika naša nas je učiteljica Viktorija vodila kroz prve korake svladavanja jezika. Naučili smo neke osnovne gramatičke strukture. Za nas koji živimo izvan Hrvatske učenje jezika ima posebno značenje: osječamo da nas svaka nova riječ približava - makar i samo malo - dijelu naše obiteljske povijesti. Organizirani su i kulinarske radionice s Tomislavom, koje su brzo postale jedna od najiščekivanijih aktivnosti. Pripremali smo razna tradicionalna jela i recepte. Otkrivanje hrvatske kuhinje na taj način - ne samo kušanje jela, već i njihova samostalna priprema - bio je još jedan način upoznavanja kulture i povezivanja s njom.

Naše nas je iskustvo također dovelo do otkrivanja nekih od krajolika, gradova i povijesnih lokaliteta koji ovaj dio zemlje čine tako posebnim.

Posjetili smo Bunić, gdje smo vidjeli spomen-obilježje posvećem operaciji Oluja; obišli smo predivna Plitvička jezera; uživali na obali u Karlobagu; posjetili muzej posvećen Nikoli Tesli; otišli na otok Rab i plažu Pudarica; istražili Zadar te se zaustavili i u Svetom Jurju. Svako je mjesto imalo svoju priču. Za mene su Plitvička jezera bila jedan od najdojmljivijih i najljepših dijelova putovanja. Čak i bez odabira najduže staze, bilo je teško povjerovati da je ono što vidim stvarno. Voda, boje, slapovi i okolna priroda djelovali su poput prizora s fotografije. Uhvatila sam se kako razmišljam o tome da bih se jednoga dana voljela vratiti i doživjeti jezera u različitim godišnjim dobima kako bih vidjela kako se krajolik mijenja - ističe Valeria.

Doživjeli su i mnoge jednostavnije trenutke koji su se pokazali jednako posebnima.

- Naš prvi izlet u Karlobag bio je poput našeg prvog zajedničkog grupnog izleta: plaža, hladno more, planine u pozadini i dvadesetak ljudi koji uživaju u nekoliko zajedničkih sati uz more. Nije nam trebalo puno više od toga. Ipak, kad bih morala odabrati omiljeno mjesto, vjerojatno bi to bio otok Rab. Doživjela sam ga kao prekrasan, miran i autentično europski otok. More je bilo spektakularno, a imali smo priliku skočiti u vodu izravno s broda; bio je to jedan od onih spontanih trenutaka koji na kraju postanu najljepše uspomene s putovanja.

Ipak, na kraju smatram da su lokacije bile samo jedan dio iskustva. Ono što je inicijativu Eco Heritage Task Force doista činilo posebnom bili su ljudi. Susret s mladim Hrvatima koji žive u raznim dijelovima svijeta omogućio mi je da otkrijem kako se naš odnos prema Hrvatskoj može znatno razlikovati ovisno o tome gdje smo odrasli. Čuli smo priče o tome kako hrvatske zajednice funkcioniraju u drugim zemljama, kako njeguju svoje tradicije i kako nastoje prenijeti svoju kulturu na nove generacije.

Ovo mi je bilo posebno nadahnjujuće. Dobila sam mnoge ideje koje bih željela provesti u djelo u Kolumbiji putem Gospodarske komore, s ciljem daljnjeg jačanja i povezivanja naše hrvatske zajednice. Također sam bolje upoznala samoga sebe; kao Kolumbijku, vrijednost zajedništva i želja da pomognem drugima duboko su mi usađeni -naglašava mlada Kolumbijka.

Valeria je potvrdila da je sudjelovanje u humanitarnim aktivnostima ujedno i način njegovanja vlastite sreće.

- Otkrila sam da volim putovati, ali da u tome daleko više uživam kada iza svakog mjesta stoje priča, kultura i poseban razlog mog boravka. Za mene taj razlog ima još dublje značenje: riječ je o nasljeđu koje mi je ostavio djed i o povezanosti sa zemljom za koju sam - unatoč tome što sam veći dio života provela daleko od nje - nekako uvijek osjećala da je i dio mene. Kad je došlo vrijeme za rastanak, osjećala sam tugu. U vrlo kratkom vremenu sklopili smo čvrsta prijateljstva i nisam željela da se ta mala zajednica koju smo stvorili raspadne.

Činilo se neobičnim pomisliti da su prošla tek dva tjedna, jer su bogatstvo iskustava, razgovora, mjesta i uspomena stvarali dojam da smo zajedno proveli mnogo više vremena. Istovremeno sam osjećala veliku zahvalnost: zahvalnost na prilici da upoznam dio Hrvatske koji vjerojatno ne bih otkrila na isti način da sam putovala kao turist; na radu, kuhanju, vožnjama cestama, kupanju u Jadranskom moru, novim riječima koje sam naučila i pričama ljudi koji su sa mnom - unatoč tome što žive tisućama kilometara daleko - podijelili dio svojih korijena.

Dva su tjedna bila dovoljna za stvaranje mnogo dublje veze s Hrvatskom, iako zasigurno nisu bila dovoljna da se otkrije sve što ova zemlja nudi. Stoga, ako razmišljate o sudjelovanju u nadolazećem programu Eco Heritage Task Force, moj je savjet jednostavan: ne oklijevajte. Bit će to jedinstveno iskustvo. Svaka godina donosi nove ljude, nove priče i nove pustolovine. Otkrit ćete hrvatsku kulturu, prirodu i povijest na način koji je teško doživjeti kao turist. 

Ipak, jedno upozorenje: budite oprezni jer bi se vrlo lako mogli zaljubiti u Hrvatsku i poželjeti ostati. To se meni dogodilo - zaključuje Kolumbijka Valeria Salgado Sankovich.