Glas Hrvatske

14:32 / 25.10.2020.

Autor: Robert Mareković

Agenda 21 - spas ili prokletstvo?

Foto: snimka zaslona/logo

Foto: snimka zaslona/logo

Foto: - / -

U ovim turbulentnim vremenima, teorije zavjere dobile su na svojoj težini, popularnosti, važnosti i neminovnosti. Vrlo često kada krenem s optimizmom pričati o sljedećoj godini, kao protuargument mi se servira sljedeći naziv - Agenda 21! O čemu je riječ i je li to spas ili prokletstvo, probat ću jednostavno dočarati u nadolazećim odlomcima.

Što je Agenda 21? Tijekom svjetske konferencije o okolišu i održivom razvoju koja se održala u Rio de Janeiru 1992. godine, Ujedinjeni narodi dali su potporu inicijativama koje su predlagale model funkcioniranja za 21. stoljeće. Program je nazvan Agenda 21, a potpisale su ga 172 zemlje članice Ujedinjenih naroda, koje su obećale primjenjivati ekološku, ekonomsku i socijalnu politiku s ciljem postizanja održivoga razvoja. Ista je zamišljena kao globalna strategija koja se provodi na lokalnoj razini i koja uključuje sve sektore zajednice: socijalni, kulturni, gospodarski i okolišni. Ciljevi UN-ove agende ugrubo se mogu raščlaniti na održivost okoliša, socijalnu pravednost i ekonomsku ravnotežu. Neki od preciznijih ciljeva su zaštita atmosfere, upravljanje zemljišnim resursima, čuvanje šuma, borba protiv suše, održivi razvoj planinskih područja, kvaliteta i opskrba resursa slatke vode, racionalno upravljanje otrovnim kemikalijama i, da ne dužim, uglavnom je jasno na kojem se tragu nastavlja navedeni niz. Jedna od glavnih stavki toga plana je pomaći siromašnim zemljama od kojih se očekuje da u zamjenu za ponuđenu financijsku pomoć budu odgovornije prema okolišu. Zanimljiva je informacija da članice/zemlje nisu bile obvezne potpisati agendu, nego je to formirano u smislu preporuke, što se sudskom terminologijom naziva “soft law”. 

I gdje je tu problem? Iako godinama imamo teoretičare koji govore negativno o tome summitu, ovogodišnja situacija erektirala je ideje protivnika Agende 21, dok se Covid-19 situacija protumačila kao začetak provedbe iste ili je predstavljena kao predigra za provedbu toga davno smišljenog plana. Koji su mogući negativni aspekti? 

Razvojem tehnologije smanjuje se potreba za radnicima u proizvodnim procesima, jer ljudski rad zamjenjuje robotika, automatika i informatika te ljudi postaju beskorisni potrošači zemaljskih resursa. Danas na svijetu živi oko 7,3 milijarde ljudi i vrlo brzo će taj broj prijeći 8 milijardi. Navodno je cilj Agende, ekonomskim i drugim sredstvima uništiti ljude te smanjiti populaciju za 50%. Protivnici toga UN-ova plana tvrde kako je korona smišljeni početak provedbe završnoga dijela tog procesa -  zbog "lažne epidemije" gubimo poslove, prava kretanja i odlučivanja. Onemogućavanje stanovništva u donošenju vlastitih odluka i stvaranje krize zbunjuje te će demotivirati ljude do točke masovne apatije. Prema pristalicama Antiagenda teorije, trenutačno smo u procesu stvaranja globalnoga ekonomskog kolapsa u kojem će doći do potpunog uništenja svjetske ekonomije, odnosno resetiranja kako bi se lakše uvela nova valuta i monopol. Cilj je i kontrola nad geopolitičkom scenom, nad svim državama svijeta koje će posljedično nakon krize svojom slobodnom voljom pristati na Novi svjetski poredak. Agenda 21, spas ili prokletstvo? 

Iako generalno ne vjerujem u taj crni scenarij, prostodušni sam glazbenik i radijski čovjek te nemam odgovore na takva kompleksna pitanja. Zašto sam onda uopće pisao o ovome? Iz razloga što i mene kao laika ovakve stvari zagrebu, zabrinu i zamisle. Ako površno gledamo razvoj civilizacije od Srednjega vijeka naovamo, unatoč svim strahotama ipak možemo govoriti o progresu; civilizacijskom, tehnološkom, moralnom, ljudskom… Je li vrijeme za Novi mračni srednji vijek koji će nas putem kompjutora i straha otjerati u crnu civilizacijsku rupu? Ne znam, ali premda je masa sklona manipulaciji, duh pojedinaca i intelektualne elite je oduvijek bilo teško uništiti, zgaziti i izbrisati. Ako uistinu postoje globalne mračne sile, potcjenjuju ljudsku, kulturološku i zemljopisnu različitost. Island i Poljska koje su nakon velike krize 2008. godine rekle “ne” bankama i MMF-u, prednjačile su u razvoju i napretku, izuzevši se iz globalnih rješenja. Individualaca i buntovnika će uvijek biti. Poanta ovih posljednjih rečenica je da i u eventualnim najgorim mogućim scenarijima, uvijek će biti duhovnih gerilaca iz sjene koji će spašavati svijet i svjetlati obraz ljudskoj populaciji. Kao vječiti optimist, nemam argument, imam nadu. Imam vjeru u kolektivnu svijest, duhovnost i bazičnu potrebu za socijalizacijom koja posljedično stvara empatiju pa zatim i bolje društvo. Zvučim li kao ostarjeli hipik? Vjerojatno da, ali svi potencijalni zlotvori ovoga našeg dragog Globusa mogu mi oduzeti sve, ali duh i sjećanja ne.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!