Glas Hrvatske

10:52 / 26.01.2020.

Autor: Maja Raguž

Stari grad Cetin

(Foto: Glas Hrvatske)

(Foto: Glas Hrvatske)

Foto: - / Glas Hrvatske

Prije 493 godine, na prijelazu iz 1526. na 1527. najznamenitiji hrvatski muževi Zrinski, Frankopani, Draškovići, Blagajski i drugi prevalili su velik put da bi na utvrđenom gradu Cetinu sudbinu hrvatskoga naroda položili u ruke nadvojvode Ferdinada Habsburškog.

Pod stalnom prijetnjom osmanlijskih osvajača, Hrvati su povijesnu odluku donijeli 1. siječnja 1527. godine u starom gradu Cetinu održavši ondje prvi hrvatski Sabor, objašnjava povijesničar Milan Kruhek: - Cetin je kao jedan od velikih frankopanskih gradova, utvrđenih gradova, sjedišta i središta velikog cetingradskog prostora, dakle cijelog tog prostora između Slunja, Kladuše i Barilovića gotovo do Karlovca, možemo tako sebi ocrtati tu povijesnu, topografsku kartu, bio jedan od najvećih, najvažnijih frankopanskih gradova. A budući da su Frankopani imali bitnu ulogu u izboru nadvojvode Ferdinanda Habsburškog za novoga hrvatskoga kralja, onda se taj Sabor hrvatskog plemstva i mogao samo sastati u jednom od frankopanskih gradova, ali je zanimljivo da to nije bio Ozalj. Tamo bi lakše bilo doći Ferdinandovim izaslanicima iz Graza do Ozlja, nego po zimi u to vrijeme bez putova, bez sigurnosti i zaštite dolje do Cetina, gotovo na jug Hrvatske. Međutim, nisu ni svi Frankopani. Tada u tom dobu, bilo je više Frankopanskih obitelji i nisu svi bili za to da Ferdinand bude hrvatski kralj.

Sve počinje godinu dana prije, kada je u kolovozu na Mohačkom polju poginuo Ugarsko-hrvatski kralj iz četiristoljetne loze Arpadovića. Kralj Ludovik, suprug Marije Habsburške bio je posljednji od Arpadovića koji je mogao nasljediti krunu.

- I to su te povijesne, rodovske veze već gotovo više od jednog stoljeća koje su pozvale na neki način nadvojvodu Habsburškog da u tom vremenu kad je kraljevstvo bez kralja, ne da ponudi, nego da se nametne jer je na neki način imao to pravo, zahtijevajući pravo nasljedstva po rodbinskoj vezi s vladajućom kućom Arpadovića. I eto, u tom vremenu kraljevstva bez kralja, nakon poraza na Mohačkom polju dolazi Ferdinand, a dolazi na poziv hrvatskog plemstva. Ne toliko slavonskog, jer slavonsko je plemstvo u tom vremenu bilo više za drugog mogućeg kandidata koji bi preuzeo hrvatsko ugarsko prijestolje - za nadvojvodu Ivana Zapoljskog - govori Kruhek.

Ali je nadvojvoda Habsburški već i prije bio povezan s hrvatskim plemstvom, osobito pomažući im u protuturskoj obrani što mu pravo da se javi kao pretendent na hrvatsko prijestolje. Zbog toga se hrvatsko plemstvo sastaje na Cetinu, a ne na Ozlju ni Dubovcu ili nekom drugom većem frankopaskom gradu. Bilo je to na samu Novu 1527. godinu.

(Foto: Glas Hrvatske)

(Foto: Glas Hrvatske)

Foto: - / Glas Hrvatske

- Malo neobičan datum. Međutim, nije to tako trebalo biti. I kandidatu Ivanu Zapolji i Ferdinadu Habsburškom se zapravo žurilo da izbor bude što prije gotov. Da što prije bude proglašen kraljem i da preuzme formalno pravnu vlast, pa je taj izbor trebao biti već 21. prosinca i Ferdinad je poslao svoje poslanike iz Graza Pavla Oberštajna, Nikolu Jurišića i još dvoje troje ljudi i svu tu pratnju da bi došli do 21. prosinca. Oni su to htjeli obaviti prije Božića, međutim loši putovi, zamke koje su im drugi postavljali da zapriječe njihov dolazak da bi odradili taj izbor i spriječili su ih da dođu sve do 24. prosinca. Došli su na sam Badnjak i tamo nisu našli nikoga osim domaćina. Hrvatsko plemstvo je čekalo gotovo do Badnjaka, ali kad su vidjeli da njih nema, to čak lijepo piše u izbornoj povelji, "hrvatsko plemstvo je otišlo svojim kućama proslaviti Božić, jer je to stari hrvatski običaj". I oni su došli na Cetin i kad tamo nisu našli nikoga, preostalo im je samo pričekati  dok se hrvatsko plemstvo nije ponovno vratilo drugi put  28. i 29. prosinca. Na tom sastanku trebalo je pročitali sva stara pisma i dokazati opravdanost toga izbora, da Ferdinand kao Habsburški nadvojvoda ima prava tražiti vlast i krunu hrvatsko ugarskog kraljevstva - dodaje Kruhek.

Tek na samu Novu godinu potpisana je povelja i to u franjevačkom samostanu u Cetinu, koji se nalazio nedaleko grada Cetina. Novi vladar prihvatio je sva prava, ali i obaveze koje proizlaze iz takve vlasti, a najvažnija točka je bila obrana: - Prisežemo i obećavamo da ćemo biti odsada i ubuduće uvijek vjerni i poslušni prejasnom vladaru i gospodaru Ferdinandu, češkom kralju i njegovoj supruzi, prejasnoj gospođi Ani rođenoj kraljici ugarskoj i češkoj – gospodarima našima preblagostivima i premilostivima kao pravim, zakonitim i naravnim nasljednicima i kralju i kraljici Kraljevine Hrvatske, kao što i njihovim nasljednicima, namjesnicima i upraviteljima – tako nam Bog pomogao i sveto evanđelje... Za sve ovo što rekosmo nepobitno i za potpuno vjerovanje, kao i za dovoljno svjedočanstvo sastavismo i izdasmo ovo pismo i potvrdismo ga svojim običnim pečatima, dijelom vlastitima, a dijelom općima, da vrijedi za sve vijeke. Dano u Gradu Cetinu na našem Saboru, držanom u gore spomenutom samostanu na prvi dan mjeseca siječnja godine po rođenju Spasitelja našega Isusa Krista, tisuću petsto dvadeset i sedme.

Ta povijesna odluka sudbinu Hrvatske zapečatila je na 400 godina.

Cetinski Sabor (Foto: Glas Hrvatske)

Cetinski Sabor (Foto: Glas Hrvatske)

Foto: - / Glas Hrvatske

Danas o važnosti ovog događaja svjedoče tek zidine starog grada i arheološki ostaci, a među rijetkim pronađenim je kamena nadgrobna ploča Jurja Karinskog, koja je u nekom trenutku ugrađena u vodospremu na obližnjem Kloštarskom vrelu. O povijesnoj ploči voditeljica službe za pokretnu etnografsku i nematerijalnu baštinu Ministarstva kulture Tatjana Horvatić kaže: - Nadgrobna ploča koja se nalazila i danas se nalazi u Cetingradu je prema dosadašnjim istraživanjima jedini ostatak Franjevačkog samostana Svete Marije koji se nalazio podno starog grada Cetina i u kojem je 1. siječnja 1527. godine Ferdinand Habsburški izabran za hrvatskoga kralja. Radi se o ploči koja je izrađena od kamena u formi pravokutnika. Dimenzija ploče je oveća, nadgrobnoga je karaktera i dimenzija širine 92 centimetra, dužine 217 i dubine oko 20 centimetara. Koncipirana je kao nadgrobna ploča s uklesanim tekstom u rubnoj traci i zanimljivim reljefnim prikazom grba koji prikazuje orla s raširenim krilima u štitu. Ivan Kukuljević Sakcinski preveo je tekst ploče s latinskog i on glasi: "U ovome grobu počivaju kosti plemenitog Jurja Karinskog, taj je grob učinio o vlastitom trošku 1502. godine". Grb je plemena Lapčana, jednog od 12 hrvatskih plemena koji potječu iz Lapca u Lučkoj županiji, ne u Ličkoj, odnosno iz Lapca u Lici, koja je bila jedna od upravno teritorijalnih jedinica za srednjovjekovne Hrvatske. Pokopan u grobnici je bio Juraj Grgurić Karinjanin i pripadao je plemenu Lapčana. 

O starom gradu i njegovoj povijesnoj važnosti danas brinu Općina Cetingrad u Karlovačkoj županiji i Udruga Cetin 1527 čiji je cilj sačuvati i svijetu predstaviti ovaj spomenik hrvatske povijesne baštine. Udruga je već u pripremama za 500 obljetnicu prve sjednice Hrvatskog sabora koja bi se za sedam godina, trebala dogoditi upravo na tome povijesnom zdanju.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!