Pokretanje mreže Croactivas

Virtualnim susretom na Međunarodni dan žena, započele su aktivnosti Mreže Hrvatica Latinske Amerike Croactivas. Posebna gošća bila je čileansko-hrvatska novinarka, književnica i akademkinja Patricia Štambuk.

- Mnoge Latinoamerikanke potomkinje Hrvata pridružuju se ovoj mreži Croactivas, koja će vrednovati našu prisutnost i doprinos kulturi kontinenta i svijeta. Njeno pokretanje bilo je uspješno, jer postoji velika emotivna povezanost s domovinom naših roditelja i djedova.

Glavna osnivačica, Jelena Nadinić, pozvala me da budem govornica na otvaranju ove mreže Croactivas Latinske Amerike i bila sam počašćena obratiti se tako vrijednim ženama hrvatskog podrijetla. Iako sam se namjeravala pozvati na žene koje su inspirirale veliki dio mog rada, izvršni odbor je odlučio da se trebam pozvati na svoje veze s Hrvatima i moje iskustvo iz tog obiteljskog korijena.

Tako sam govorila o dolasku mog oca Andreja u Punta Arenas. Bio je najstariji od 4 braća i sestara, a njihova majka Antonia umrla je u Selcima na Braču. Došli su u Patagoniju kako bi se susreli s ocem Ivanom koji je prije nekoliko godina otputovao u potrazi za boljom budućnošću. I u trenutku kada s broda ugledao južni krajolik, osjetio onu polarnu hladnoću zimi i gorko zaplakao. Izgubio je svoj mali otočni raj. Kao i drugi imigranti, iako ne svi, bio je uspješan. Osnovao je građevinsku tvrtku, oženio moju majku Čileanku. Danas jedna ulica u Punta Arenasu nosi njegovo ime - ističe Patricia Štambuk.

Pokretanje mreže Croactivas okupilo je Latinoamerikanke hrvatskih korijena.

- Prepričavala sam i prizore koje su proživjele Hrvatice, koje su uglavnom s Brača emigrirale na drugi kraj Amerike, u čileansku Patagoniju. One koje su u prvom iseljavanju krajem 19. i početkom 20. stoljeća imale samo školsko obrazovanje, iako su blistale drugim talentima i svojom velikom nadom.

Bile su domaćice, marljive i s vizijom budućnosti, koje su se integrirale u lokalno društvo, sudjelujući u umjetničkim grupama i društvenim radovima, koji su prvenstveno bili usmjereni na potrebite same zajednice.

Zatim, u drugoj fazi, neke mlade žene iz zajednice su se zaposlile na različitim poslovima, otvarajući ženama samostalniji put u taj tuđi i manje sigurni vanjski svijet, pa čak i kritiziran. Neke su počele stvarati vlastita mala poduzeća - naglasila je čileanska spisateljica hrvatskih korijena. 

Misija mreže je doprijeti do svake Hrvatice u Latinskoj Americi kako bi se istaknuo i prepoznao njihov talent.

- U sljedećoj fazi počelo je sveučilišno obrazovanje kćeri i unuka Hrvata: liječnica, pravnica, psihologinja, računovođa, inženjerka, učiteljica. Bili su to domovi u kojima bi se očekivalo da će žena ostati kod kuće, ali nije. I kćeri su se školovale ili su išle na sveučilište, čak iako su dolazile iz skromnih domova. U velikoj mjeri mislim da je možda svjetonazor da su roditelji ili djedovi došli iz dalekih i nepoznatih zemalja. S drugim jezikom, drugim zbiljama i tradicijama. Bio je to veliki prozor iza našeg horizonta. Rođene smo, kažem, s drugim komadićem svijeta na umu i naučili smo gledati ili zamišljati daleko izvan naših granica.

Hrvatska krv tekla je venama Amerike, od Patagonije do Venezuele i dalje. Ostavljala je i ostavlja duboke tragove u kulturnom svijetu kontinenta. U tom genetskom pogonu uzastopnih valova, naši su migranti favorizirali miješanje rasa. I ta povezanost sa starosjediocima svake zemlje u Americi, snažno nas je ukorijenila u novoj zemlji. Zaključila sam slavljenjem, u ovom činu pokretanja Croactivasa, logotipa mreže koji u slovu O ističe zagrljaj. Upravo to smo ovim činom učinili i činit ćemo i dalje. Širiti ruke u dugoj i širokoj američkoj geografiji, ponosne što smo hrvatskog podrijetla - zaključila je Patricia Stambuk Mayorga.