"Oduvijek sam živjela na razmeđi dviju kultura"

U čileanskom gradu Punta Arenas održana je izložba vizualnih umjetnosti arhitektice Camile Mancilla.

U Regionalnom muzeju Magallanes održana je izložba koja istražuje različite digitalne tehnike, s projektima arhitektice Camile Mancille: Obrnute migracije, Arhitektura izrađena od arhitekture i Slike neizmjernosti i povratka. Sadrži arhitekturu gradova regije Magallanes i čileanskog Antarktika, arhitekturu Balkana i Zagreba, glavnog grada Hrvatske.

- Ja sam Čileanka, imam hrvatsko državljanstvo. Suprug i ja smo živjeli godinu i pol u Zagrebu i 4 mjeseca u Hvaru. Moja hrvatska obitelj emigrirala je u Čile 1930. godine, kći sam Miguela Mancille Martinicha i Linde Vera Ulloa. Praunuka sam Enriquea Martinića Fortunića, iz Pučišća i, s druge strane, Elene Marinović Vlahović, iz Milne, na otoku Braču. Oduvijek sam živjela na raskrižju između te dvije kulture koje me jako oduševljavaju - kaže čileanska umjetnica.

U svojoj umjetničkoj karijeri, u ilustraciji i umjetnosti, Camila je imala nekoliko izložbi.

- Po zanimanju sam arhitektica, magistrirala sam kulturnu baštinu. Svoju sam karijeru posvetila povijesti, koju volim smatrati fikcijom, koja se mora otkriti ili demistificirati, kako bi se kroz umjetnost mogli vrednovati, tumačiti i prepoznati korijeni. Mislim da je to moj glavni cilj, na tome radim posljednjih godina, između prakse arhitekture i umjetnosti. Također sam radila na upravljanju i izvođenju projekata različitih vrsta.

Trenutno sam profesorica na Institutu za arhitekturu i urbanizam Universidad Austral de Chile, gdje predajem u radionici dizajna i vodim kolegije vezane uz ilustraciju primijenjenu na arhitekturu. Mislim da je zvanje profesora jako podcijenjen u Čileu, to je vrlo težak posao koji zahtijeva puno predanosti i puno ljubavi - ističe Čileanka hrvatskog podrijetla. 

2020. godine Camila je izložila svoje radove u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu.

- Volim vidjeti razvoj studenata, kako malo po malo primjenjuju znanje i probude određene talente za koje mnogo puta nisu ni znali da ih imaju. Volim misliti da su potencijalna ljepota, da u njima postoji divan svijet, a ponekad vjeruju da nisu sposobni ili se boje.

Moj posao je motivirati ih da izvuku najbolje od sebe u grafičkom smislu i to im služi kao iskustvo. Vjerujem da je studentski život jedan od najljepših u životu, jer tu završava obuka i rašire se krila da služe svijetu.

U Hrvatskoj sam imala dvije važne izložbe, jednu od njih u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu. Imala sam i još jednu u Ibero-američkom kulturnom centru u Rusiji. Jako me zanima kroz umjetnost prikazati raskrižje određenih arhitektura koje upoznajem.

Volim misliti da je svaka tipologija, svaka kuća kao osoba, s jasnim identitetom, kao način postojanja u svijetu, koji se ponavlja i preobrazuje kako se mijenjaju njegovi stanovnici ili okolina - naglašava čileanska arhitektica.

Camilin rad dio je istraživačkog procesa provedenog tijekom njezinih putovanja Čileom i Europom, uključujući Hrvatsku 2019.

- Postoje mnoge tipologije koje također migriraju i koje se preobrazuju, što u osnovi s materijalima mjesta završava samo kao naslijeđeno znanje, ali s drugim materijalima. A to mi se čini iznimno bogato, isto je kao i svi migranti svih vremena.

I mi hodamo ostavljajući djelić svoje duše, na svakom mjestu na koje idemo ili sa svakom osobom s kojom hodamo. Volim to vidjeti u arhitekturi i mnogi teoretičari arhitekture misle slično kao i ja. Isto tako, arhitektura prema svom prirodnom okruženju ima svoj oblik i njezini ljudi, koji također imaju određene običaje, usvajaju prostore za svoj dobar život. I to mi se čini iznimno zanimljivim.

Duboko u sebi volim to pokazati kroz umjetnost i ilustraciju, različite tehnike gradnje i kako ih to čini jedinstvenima u svijetu - zaključuje Camila Mancilla, čileanska arhitektica hrvatskog podrijetla.