Slobodna Hrvatska - Argentina te pozdravlja

Cristian Šprljan, član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, prisjeća se izljeva radosti među hrvatskim potomcima kada je Argentina priznala Hrvatsku. 

- Savršeno se sjećam tog ljetnog poslijepodneva, prije 30 godina. Bio je vruć četvrtak i bili smo kod tete Kate ispred televizora. Iz Buenos Airesa Franjo Blažević izvijestio je o rezoluciji argentinske vlade. Ali htjeli smo imati službene informacije. Argentina bi Hrvatsku priznala kao neovisnu državu, nakon što su to učinile europske zemlje. Informativni program koji smo gledali u Córdobi nastavio je s pregledom vijesti. Ostalo je nekoliko sekundi do 20 sati, kada program završava. I u posljednjem dahu, kada voditelj programa skuplja pregled vijesti za završnicu, lakonski je rekao: Ah… za kraj, argentinska vlada je upravo priznala Sloveniju i Hrvatsku kao neovisne republike. Doviđenja! - prisjeća se Cristian Šprljan.

Države Europske zajednice priznale su Hrvatsku kao državu 15. siječnja 1992. godine. Sljedeći dan Argentina i Čile priznali su Hrvatsku kao prve latinoameričke zemlje.

- Izljev radosti bio je golem. Ono što se činilo nemogućim postalo je stvarnost. Želja je bila jednoglasna: idemo u Dom. Tih je godina Hrvatski dom u Córdobi imao je od ponedjeljka do ponedjeljka desetak sunarodnjaka u prostorijama koji su svako poslijepodne igrali šah, karte ili bilijar. Ali te večeri, a da nitko nikoga nije pozvao, bili smo gomila. Sjećam se da sam vidio sve više ljudi koji dolaze. Bilo nas je nekoliko okupljenih iz hrvatske mladeži i imali smo impuls koji je izbio iz naših prsa. Prišli smo Tomasu Chavichu, tadašnjem predsjedniku Hrvatskog doma, i direktno od njega zatražili ključeve njegovoga vozila. Pogledao nas je i shvatio da smo vrlo odlučni te nije oklijevao dati nam ključ. Uzeli smo sve hrvatske i argentinske zastave koje smo imali i ušli u kombi. Vozio je Lalo Holtz, a iza su bili, ako se dobro sjećam, moji rođaci Davor, Boris, Mirko, moj brat Federico i mislim Nico Cavic. Uz trube, vesele povike i mašući zastavama. Ljudi koji su uživali u tom ljetnom poslijepodnevu začuđeno su gledali dok smo prolazili. Vikali smo u kombiju, mašući zastavama i skačući. Vrištali smo na sav glas. Vrištali smo za našim starima. Vrištali smo jer smo bili dio povijesti i znali da počinje nova era. Vikali smo: “Nezavisna Hrvatska - Argentina te pozdravlja”- prisjeća se Cristian Šprljan.

Zatim su došle teške godine u kojima se Hrvatska morala braniti krvlju i vatrom.

- Mi, udaljeni 12.000 kilometara od Hrvatske, učinili smo što smo mogli da pomognemo. Slali smo namirnice, odjeću, hranu i bili prisutni na svim mjestima gdje se promicao motiv hrvatske samostalnosti i borbe. Obavještavali smo, pričali i dokazali i dokazali cjelokupnu našu kulturu i identitet. Prošlo je 30 godina i mnogi od onih koji su te siječanjske noći bili u Hrvatskom domu više nisu s nama. Danas smo ti mladi ljudi koji preuzimaju palicu i koji moraju prenijeti sjećanja i strast tih godina na nove generacije. Priznanje Hrvatske bio je prvi korak u razvoju slobodne, demokratske i suvremene republike - kaže Argentinac hrvatskog podrijetla.

Cristian Šprljan navodi da su hrvatki potomci j juga vidjeli napredak jednog naroda u potrazi za svojom sudbinom.

- Vjerojatno ne na zamišljen našin naših djedova i baka, ali iznad očekivanja koje je predvidio svijet. Danas je za mnoge od nas Republika Hrvatska mjesto kojem pripadamo i kojemu se uvijek želimo vraćati, ali i putovnica koja nam služi kao ključ za nove horizonte. Ima nas koji častimo one koji su dali svoje živote za održavanje republike u nastajanju, a ne onih koji samo gledaju lijepe plaže za odmor. Istina nije jedinstvena i složena je. Istina je da nakon 3 desetljeća velika većina onih koji su emigrirali više nije ovdje. Sada smo mi, njihovi potomci, ti koji moramo nastaviti održavati vatru, pogotovo kada su nedavno objavljeni podaci s posljednjeg hrvatskog popisa stanovništva. Hrvatska je u posljednjem desetljeću izgubila gotovo 10 posto stanovništva - govori Šprljan.

U Argentini prije više od 100 godina predsjednik je imao izraz: “Vladati znači naseljavati”. Možda je došlo vrijeme da se hrvatski narod, oni koji žive u zemlji i oni koji su rasuti po svijetu, suoči s ovom novom bitkom kao i mi tih herojskih godina - zaključuje Cristian Šprljan, argentinski socijalni komunikator hrvatskih korijena.