Glas Hrvatske

08:08 / 19.08.2021.

Autor: David Rey

Istražujući svoje korijene, Boliviju i Hrvatsku

María Fernanda u Zagrebu

María Fernanda u Zagrebu

Foto: ustupljena fotografija / osobna arhiva

Način posluživanja hrane, orkestar na vjenčanjima, način na koji ljudi govore, pa čak i noćni život u Hrvatskoj podsjetili su me na moju Boliviju.

- Srdačan pozdrav upućujem Glasu Hrvatske. Prije godinu i pol dana ukrcala sam se na avion u Boliviji. Moje odredište bio je Zagreb, Hrvatska. Bez znanja hrvatskog jezika, na početku pandemije i s velikom neizvjesnošću, krenula sam u otkrivanje kulture svog pradjeda, bakina oca, Jacinta Restovića.

Moje ime je María Fernanda Soria Zuna. Po struci sam komunikologinja. Specijalizirala sam kinematografiju i produkciju na Bolivijskom privatnom sveučilištu. Danas konačno mogu pisati o ovoj dugoj godini iskustva, učenja i ljepote. Otkad pamtim, očinska strana moje obitelji pamti Bolivijcima stranu kulturu: hrvatsku. Od pojedinačnih fraza koje su govorili na hrvatskom do različitih običaja i jedinstvene hrane. Moja baka Vilma Restović i njezine sestre još se sjećaju kako im je otac govorio na hrvatskom, prisjećajući se svoga starog doma.

Odrastajući, naučila sam priču o tome velikom čovjeku. Rođen u Nerežišćima na otoku Braču, rano je otišao u Latinsku Ameriku s ocem i bratom, u potrazi za boljim uvjetima života i rada. Njegovo prvo odredište bio je Čile, gdje pohađao školu, a nakon nekoliko godina njih su se trojica preselila u Boliviju. Tamo je pradjed zasnovao obitelj s Anom Feraudy s kojom je imao četiri kćeri. Osim toga, posvetio se rudarstvu na sjeveru Potosija. Kasnije su živjeli u gradovima Cochabamba i Oruro - kaže Bolivijka hrvatskog podrijetla.

Godinama kasnije María Fernanda naslijedila je baštinu svog pradjeda. 


- Kako bih pronašla korijene svoje obitelji, odlučila sam se prijaviti za stipendiju na Croaticumu i povezati se s hrvatskom kulturom, s kojom se osjećam vrlo blisko. Moj dolazak u Zagreb za mene je vrijeme obilježeno s puno učenja i stjecanja znanja. Od jezika, s kojim sam počela povezivati pojmove, do ljepote Hrvatske. Prvi osjećaj koji sam imala o hrvatskoj kulturi bio je onaj bliskosti i priznanja. Način posluživanja hrane, orkestar na vjenčanjima, način na koji ljudi govore, pa čak i noćni život podsjetili su me na moju Boliviju. Kako su prolazili mjeseci, shvaćala sam da kulture zemalja kojima pripadam nisu toliko različite i da imaju mnogo sličnosti. Počinjem razmišljati da je možda zato hrvatska zajednica u Boliviji tako snažna, moćna i prisutna.

Najveći izazov bio je jezik. Hrvatski je složen i pun povijesti. Kako je vrijeme odmicalo, tako se i moje znanje jezika poboljšavalo - od činjenice da sam u pekari jedva mogla nešto kupiti sve do danas, kada tečno govorim ovim prekrasnim jezikom. To učenje omogućilo mi je da pronađem nove veze između sebe i Hrvatske, dajući mi prostor za bolje razumijevanje kulture, načina života i, naravno, za pronalaženje prijatelja - naglašava María Fernanda.

María Fernanda u Puli

María Fernanda u Puli

Foto: ustupljena fotografija / osobna arhiva

Posljednjih mjeseci imala je priliku putovati po Hrvatskoj.


- Najviše sam željela posjetiti Nerežišća, nekadašnji dom moje obitelji. Nedavno sam imala priliku doći do tog prekrasnog gradića i prošetati ulicama kojima je hodao moj pradjed. Od prekrasne crkve do mirnih okolnih kuća, Nerežišća su označila vrlo dubok trenutak ponovnog povezivanja . Upoznala sam ljude koji se još sjećaju obitelji Restović u tom mjestu i koji također imaju puno znanja o mojoj domovini, Boliviji.

Osjetila sam da su me ljudi dočekali raširenih ruku. Pozvali su me u svoje domove i bili vrlo voljni razgovarati i pričati mi o uspomenama na taj gradić. U tim razgovorima pojavila su se pitanja koja povezuju moje dvije zemlje: razgovarali smo o kretanju između otoka Brača i Latinske Amerike, o obiteljima koje su tamo živjele, a sada žive u Boliviji. O dugoj povijesti koja povezuje Boliviju s Hrvatskom - istiće bolivijska komunikologinja.

María Fernanda u Nerežišćama

María Fernanda u Nerežišćama

Foto: ustupljena fotografija / osobna arhiva

Osim rodnoga mjesta svoje obitelji, posjetila je i druga prekrasna hrvatska odredišta.


- Obišla sam Pulu, sa živim sjećanjima na Starorimsko carstvo, amfiteatar, Sergijeva vrata i druga impresivna arheološka nalazišta. Posjetila sam i Dubrovnik, biser Jadrana, s nevjerojatnom ljepotom. Split me primio sada ljeti sa svojim prekrasnim plažama i drevnom poviješću Dioklecijanove palače. Obišla sam Brač, Hvar i druge ljepote koje obilježavaju to područje Dalmacije.

Konačno, moj drugi dom, grad Zagreb, sa svojim živahnim životom i carskom ljepotom. Spomenute destinacije za mene su bile lijepa avantura i naučile su me mnogo o svijetu, životu, a posebno o sebi.

U mojoj obitelji san o povratku u Hrvatsku oduvijek je bio prisutan i s ponosom danas šetam ovom zemljom, predstavljajući tu drevnu i lijepu vezu između dviju zemalja koje su tako daleke, ali istodobno tako slične i lijepe - piše u svom članku i memoarima María Fernanda Soria Zuna.

María Fernanda u  Dubrovniku

María Fernanda u Dubrovniku

Foto: ustupljena fotografija / osobna arhiva

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!