Sa samo 22 godine preminula Lucija Šišić, Miss Austrije hrvatskih korijena

Imala je samo 22 godine, velike snove i život pred sobom. Posavinom i hrvatskom zajednicom u Austriji odjeknula je bolna vijest o smrti Lucije Šišić, mlade djevojke hrvatskih korijena koja je najprije osvojila titulu Miss Beča, a potom 2024. godine postala i Miss Austrije.

Iza blještavila pozornice, krune i fotografija ostala je priča o skromnoj i talentiranoj djevojci koja je, iako rođena i odrasla u Beču, s ponosom govorila hrvatski i vraćala se u Posavinu, kraj iz kojeg potječu njezini roditelji.

Od djevojke posavskih korijena do Miss Austrije

Životna priča obitelji Šišić jedna je od priča hrvatskog iseljeništva. Lucijin otac Ivo, podrijetlom iz malenog Odboja kod Brčkog, i majka Manda svoj su život nastavili graditi u Austriji, daleko od rodnoga kraja.

Nisu tada mogli ni slutiti da će njihova kći jednoga dana osvajati modne piste i postati jedno od prepoznatljivih mladih lica u Austriji.

Lucija je najprije ponijela titulu Miss Beča, a 2024. godine okrunjena je i titulom Miss Austrije.

Bio je to velik uspjeh za tada vrlo mladu djevojku, ali i trenutak ponosa za njezinu obitelj, hrvatsku zajednicu u Austriji i Posavinu.

"Iako sam rođena u Beču, rado posjećujem svoju Bosnu"

Lucija je rado govorila o dolascima u Bosnu i Hercegovinu i vremenu koje je provodila kod bake.

- Iako sam rođena u Beču, ja rado posjećujem svoju Bosnu, odakle su mi i tata i mama, iz Dubrava – Odboja i Ulovića. Tamo se mogu odmoriti i opustiti kako treba, pogotovo ljeti kada duže budem kod svoje bake, govorila je ranije Lucija za Glas Hrvatske. 

S ponosom je isticala i da tečno govori hrvatski jezik, iako je odrasla u Beču i studirala na Bečkom sveučilištu.

- Mi kod kuće govorimo hrvatski, pogotovo s tatom, kazala je.

Riječi koje su tada zvučale kao jednostavna priča o odrastanju između dvije domovine danas imaju sasvim drukčiju težinu.

Obitelj i korijeni bili su važan dio njezina života

Lucijin otac Ivo godinama je aktivan u hrvatskoj zajednici u Beču i uključen u rad hrvatskih udruga i organizaciju brojnih događanja.

Govoreći o odrastanju svoje djece u Austriji, isticao je koliko mu je važno da se prilagode zemlji u kojoj žive, ali da istodobno ne zaborave tko su i odakle dolaze.

Takvo obiteljsko okruženje oblikovalo je i Luciju.

Obitelj je posebno isticala ulogu majke Mande u njezinu uspjehu. No Manda svoju kćer nije gledala samo kroz krunu i titulu Miss Austrije. Govorila je o mladoj djevojci prepunoj talenata.

- Ona i crta, pjeva. Puna je talenata i mi kao roditelji smo dužni to podržavati, govorila je tada ponosna majka.

Imala je tek 22 godine i brojne talente

Lucija je bila mnogo više od titule koju je nosila. Bila je studentica, crtala je, pjevala i imala brojne interese.

Pred njom je, sa samo 22 godine, bio život koji se tek trebao otvoriti u svoj svojoj punini.

Upravo zato vijest o njezinoj smrti ostavlja toliko nevjerice. U godinama u kojima većina mladih tek počinje graditi svoje snove, Lucija je iza sebe već imala velike uspjehe.

Ljepota joj je donijela krunu, ali oni koji su je upoznali pamtili su nešto drugo - njezinu skromnost, vedrinu i toplinu.

Sestra Mateja izgovorila je riječi koje danas posebno odzvanjaju

Važno mjesto u Lucijinu životu imala je i njezina starija sestra Mateja.

U razgovoru s ekipom Glasa Hrvatske ranije je upravo Mateja izgovorila rečenicu koja je možda najbolje opisivala način na koji je obitelj Šišić živjela daleko od rodnoga kraja - moraš znati i nikad ne zaboraviti tko si, što si i odakle si.

Danas te riječi imaju posebnu težinu. Lucija nije zaboravljala. Iako rođena u Beču, govorila je hrvatski, vraćala se u Posavinu, odlazila baki i s ponosom pričala o mjestima iz kojih su potekli njezini roditelji.

Kruna će ostati, ali još više sjećanje na njezin osmijeh

Život Lucije Šišić završio je prerano. Imala je samo 22 godine.

Od djevojke hrvatskih korijena rođene u Beču, preko studentice i talentirane mlade žene, do Miss Beča i Miss Austrije - činilo se da njezina životna priča tek počinje.

Ostat će titule, fotografije i uspomene na trenutke kada je s krunom na glavi slavila svoje najveće uspjehe.

Ali iza svih tih fotografija ostaje nešto mnogo važnije.

Ostaje sjećanje na Luciju kakvu su poznavali njezini najbliži i ljudi koji su je susretali - mladu, vedru i skromnu djevojku koja ni nakon velikog uspjeha nije zaboravila obitelj, hrvatski jezik, svoju baku i posavske korijene.

Imala je samo 22 godine. I život pred sobom.