Glas Hrvatske

13:03 / 01.07.2022.

Autor: Snježana Herek

Fešta za bečke i Gradišćanske Hrvate

Fešta u Filežu

Fešta u Filežu

Foto: Snježana Herek / HRT

Gotovo tri desetljeća Michael Balogh u Filežu organizira feštu za bečke i gradišćanske Hrvate uz grupu Magazin i nogometaše.

Nakon dvije godine pauze zbog pandemije koronavirusa ove godine na blagdan Duhova održana je u Filežu (Nikitsch), općini s najviše hrvatskih stanovnika u austrijskoj pokrajini Gradišće, tradicionalna fešta, na kojoj je i ove godine, kao i niz prethodnih godina koncert održala splitska grupa Magazin.


- Ono što je ove godine bilo drugačije je da nije bilo tradicionalnog malonogometnog turnira i da u Beč, na veliko čuđenje, nisu stigli pozivi za ovu tradicionalnu manifestaciju Hrvata u Gradišću - ističe sad već bivši dugogodišnji organizator te manifestacije, gradišćanski Hrvat Michael Balogh, kojeg bečki Hrvati zovu svojom legendom. Dovoljan razlog da ga pitamo zašto, i kako je on to radio gotovo tri deseljeća. S njim smo razgovarali ne samo o teškim organizatorskim počecima, nego I o atmosferi na fešti, koja je bila poveznica bečkih i gradišćanskih Hrvata te organizaciji njegovog posljednjeg koncerta I malonogometnog turnira u Filežu 2019. godine. Potom je korona uzela stvar u svoje ruke i uvukla se u sve pore društvenog života, tako da su kulturne i sportske priredbe do daljnjega bile “stavljene na led”. Točnije do ovoga proljeća.


Michael Balogh

Michael Balogh

Foto: Snježana Herek / HRT

Kada je i zašto ste počeli organizirati feštu i zašto baš u Filežu?


- To je bilo 1992. godine, kada sam kao 21- godišnjak primjetio da je nas gradišćanskih Hrvata sve manje i manje, i da je važno da se držimo zajedno. Razmišljajući što bi moglo biti poveznica da se Hrvati iz Beča okupe zajedno s gradišćanskim Hrvatima došla mi je ideja o organizaciji velike fešte u rodnom Filežu. I tako je sve počelo. Kako su gradišćanski Hrvati oduvijek pratili i dobro poznavali popularne pjevače i glazbene sastave iz Hrvatske, odluka je pala da pozovemo splitsku grupu „Magazin“, koja je već 1989. svirala u Filežu. I to jedne nedjelje, početkom srpnja. A kako sam ja u to vrijeme već radio u Beču, upoznao sam u jednom od kafića u 5. bečkom stambenom okrugu predsjednike više hrvatskih nogometnih klubova u Beču. Iz “Hajduka” , “Tomislavgrada”, “Domagoja”, “Posavine” itd. i dogovorili smo se da dođu na turnir u Filež. I došli su, s tri ili četiri autobusa ljudi iz Beča i odgrali su turnir na velikom terenu sa šest ekipa. A poslije utakmica svi su zajedno došli na feštu i koncert “Magazina”. Tada sam na primjer upoznao i sada već pokojnog gospodina. Marka Vukadina. Naredne, 1993. godine ponovno smo odigrali turnir na kojem je sudjelo samo četiri momčadi. S malonogometnim turnirom se je tek krenulo 1994. godine, a na početku nisu igrale hrvatske momčadi. Tek kada sam 1997. upoznao gospodina Ivu Filipovića, turnir je organiziran i na njemu su nastupile hrvatske momčadi. Svi su uživali ne samo u sportu nego i u glazbi, a na feštama 1998. i 1999. godine gostovala je i hrvatska pop zvijezda Vlado Kalember.


Na tim turnirima I koncertima u vašoj očito sjajnoj organizaciji počelo se je okupljati sve više i više momčadi i posjetitelja. Jeste li to očekivali ? I zašto ste održavanje fešte prebacili na blagdan Duhova?


- Od 2000. godine promijenjen je termin održavanja i premješten na Duhove, i od tada je počeo rast broja posjetitelja, kako na turniru tako i na koncertu grupe Magazin. Broj kojeg nismo ni mogli sanjati. Na početku turnira bilo je deset momčadi, a rekord je postignut 2006. godine, kada je igralo njih čak 19. To je za mene bilo vrlo zanimljivo vrijeme. Bio sam organizator, sudac i sve ostalo ostalo po potrebi, jer u to vrijeme još nismo imali ni razglas na terenu. Za nogometni klub Filež bilo je najbitnije, da uvijek dođe puno ljudi iz Beča. I tako je nakon nekoliko godina, to okupljanje postalo ne samo tradicija, nego i „veliki izlet“ mnoštva ljudi iz velikog Beča u mali Filež.


To je za Filež vjerojatno bio ne samo kulturni i sportski nego i financijski dobitak?


- Na turnirama se je na šanku i na roštilju napravio u jednom danu veći promet nego za pola sezone nogometnog prventsva. Filež je tada imao oko 750 stanovnika, a na večernjem koncertu Magazina je na primjer 2002. godine u našem malom mjestu okupilo više od 800 ljudi. A na koncertu 2006. godine, to je bio zadnji koncert Jelene Rozge sa Magazininom u Filežu , u novoj je dvorani bilo više od 700 ljudi. Veliki se je broj okupio i kada je s Magazinom gostovala Doris Dragović. Općenito gledano „zlatna vremena“ su bila od 2000.-2010., kada na turniru i koncertu nikada nije bilo manje od 600 ljudi.


Kao dugogodišnji uspješni organizator, poznat Hrvatima u Beču i u Gradišću, sigurno ste stekli i brojna nova poznanstva i prijateljstva?


- U ovih skoro 30 godina upoznao sam u Beču mnoštvo ljudi. A neki od njih su postali i moji prijatelji, kao na primjer Marko Martinović, obitelj Filipović, Ante Batinica, Jozo Ivić, Ivica Juričević, Josip Budim (Braco), Davor Knežević i drugi. Upoznao sam i sve presjednike Hajduka. I tadašnjeg predsjednika Austrijsko-hrvatske zajednice za kulturu i šport Miroslava Piplicu, koji je također postao moj prijatelj. Stalni sudionici turnira u tom razdoblju bili su i Café Titanic, Tomislavgrad Besta, HKM Knittelfeld Mürzzuschlag itd. Toliko je ljudi prošlo kroz Filež da su iz drugih hrvatskih sela počeli biti pomalo ljubomorni, jer su „Fileško ludilo“ dolazili vidjeti i u njemu uživati ne samo Hrvati nego i brojni Austrijanci i ljudi iz austrijskog susjedstva.


Kada je počelo splašnjavati to tzv. "Fileško ludilo“ i zašto ?


- Neki sudionici našeg turnira vidjeli su da je to financijski unosan posao i da brojne obitelji iz Beča putuju na feštu u Filež, pa su počeli 2010. godine sami organizirati u Beču nogometne turnire. Međutim broj sudionika turnira u Filežu i dalje je ostao velik. Do 2016. godinej još uvijek je na turniru sudjelovalo 14 momčadi, a navečer s Magazinom pjevalo i plesalo od 500 do 600 ljudi. Izuzev 2013. kada jednu godinu nisam ja bio organizator turnira. Kako je konkurencija iz Beča bila sve veća, uspio sam vrata turnira otvoriti i za austrijske momčadi, i to iz Graza, Salzburga, Welsa, Leibnitza i Kapfenberga, tako da je broj posjetitelja ostao na visokoj razini. Od 2010. godine je i broj gostiju iz susjedne Mađarske postao sve veći, tako da je grupa Magazin dva puta organizirala autobus iz Hrvatske u Filež. I to jedan iz Zagreba i jedan iz Samobora. Sve do 2019. godine fešta je bila izuzetno dobro posjećena. Problemi su počeli negdje 2015. godine, nakon raspada Hrvatske nogometne lige u Beču. Broj sudionika turnira počeo se je naglo smanjivati , tako da je na zadnjem turniru 2019. godine bilo još samo osam momčadi. Bila je to posljednja fešta u mojoj organizaciji. Letvica za nove organizatore dosta je visoko postavljena.


Možda i previsoko, jer ove godine nije više bilo malonogomrtnog turnira u Filežu?


- To me čudi, ne znam zašto. A čudno je i to da u Beču puno njih nije znalo uopće o organzaciji fešte. Šteta, jer ja sam uvijek trudio da povezujem Hvate u Beču i Hrvate u Gradišću, jer svi znamo da smo zajednički jači.


Što će vam posebno ostati u uspomeni?


- Da je na turniru igrao i Darko Budul, iz Sturma Graz. koji je u to vrijeme bio najbolji nogometni strijelac u Austriji. Sjetim se i Martina Pusića, koji je igrao u Saveznoj nogometnoj ligi u Austriji i Norveškoj, ali i dolaska predstavnika Konzulata Republike Hrvatske na koncert, na što sam također ponosan. I što na kraju reći nego hvala svim prijateljima u Beču i svugdje gdje god jesu, i svima onima koji su mi sve ove godine zdušno pomagali. Možda je tajna uspjeha bila u tome, da sam uvijek poslije koncerta, odmah, ili slijedeći dan, sve nazvao i pitao ih jesu li dobro stigli svojoj kući i jesu li bili zadovoljni programom.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!