Glas Hrvatske

11:00 / 09.03.2020.

Autor: Klara Špančić

Čuvar baštine Hrvata Šokaca

(Foto: Hrvatska riječ/ screenshot)

(Foto: Hrvatska riječ/ screenshot)

Foto: - / -

Tridesettrogodišnji Sonćanin Miloš Miloš, po obrazovanju je stolar, već godinama radi kao sezonski radnik na poljoprivrednim poslovima u Italiji, a hobi mu je prikupljanje starih uporabnih šokačkih predmeta. U svojoj je kući uredio dvije prostorije poput maloga etno muzeja gdje je svaka od prikupljenih stvari našla svoje mjesto.

Miloš Miloš završio je Srednju građevinsku i drvoprerađivačku školu, smjer stolar, u Apatinu. Budući da je gospodarstvo u Apatinu, a isto tako i u selima apatinske općine, te u obližnjim gradovima Somboru i Odžacima, već dugo godina nerazvijeno, nakon završetka škole otišao je raditi u Italiju.

- Otisnuo sam se u nepoznato, pa evo i do danas svake godine provedem 3 do 6 mjeseci u Italiji. Zaradom sam zadovoljan, za novce koje uzmem u sezoni, ovdje bih morao raditi nekoliko godina, pa još i uz neizvjesnost kad će mi nadnice biti isplaćene – ispričao je Miloš.

Život je brzo organizirao sukladno novim samonametnutim obvezama. Zarade u Italiji omogućile su mu i, kako sam kaže, sitna udovoljavanja duši.

- Kada čovjek ima nešto novaca u pričuvi, drugačije razmišlja. Nisu mu na pameti samo podmirivanje raznoraznih računa i kako preživjeti. Nađe se u razmišljanjima i pokoje sitnije ili krupnije zadovoljstvo. Eto, stjecajem okolnosti, stara kuća pored naše obiteljske oglašena je za prodaju. Vlasnici nisu baš puno ni zapeli pa smo se u krugu obitelji sporazumjeli da ju kupimo. I, isto tako stjecajem okolnosti, ta kuća je postala moje carstvo – dodaje Miloš.

Kako je već posjedovao puno uporabnih predmeta, pokućstva, nošnji, starijih i više od stoljeća, a nije znao kamo bi s njima, novi prostor mu je pružao velike, gotovo neograničene mogućnosti.

- Baka mi je darovala dječju nošnju, smjestio sam ju u stari ormar. Puno se toga moglo pronaći i po tavanima starih kuća u našem selu. I, čovjeka zaboli duša kad vidi koliko je vrijednih uporabnih predmeta, starih od nekoliko desetljeća do više od stoljeća, ispilano i položeno, koliko je rukotvorina završilo na smetlištu. Takvi smo kakvi smo, ljudi će muku svojih predaka radije baciti na smetlište ili položiti nego ih dati nekoj od institucija koje bi ih do kraja istraživački obradile i u odgovarajućim uvjetima sačuvale«. kaže Miloš.

Oživljavanje prošlosti

Drvoprerađivač po struci, Miloš je mnogim prikupljenim uporabnim predmetima udahnuo nov život.

- Kako sam u slobodnom vremenu pomalo popravljao drvenariju, dolazio sam u kontakt s mnogim starijim osobama. Brzo bismo se sporazumjeli oko neke za njih starudije, koje bi potom završile u mojoj kući. Volim drvo i osjetim ga čim mi se nađe u rukama. Znam i kako ga renovirati, a da ne izgubi ništa od patine koju su na njemu ostavila prohujala desetljeća. Tako sam od zaborava spasio jednu drvenu kuhinjsku policu, izrađenu, po natpisu na njoj, 1884. godine i jednu lopatku za prelju izrađenu u 18. stoljeću – kazao je Miloš.

U kući je uredio dvije prostorije poput maloga etno muzeja gdje je svaka od prikupljenih stvari našla je svoje mjesto.

- Emocionalne relacije su mi jako bitne i moj sadašnji život posvećen je izučavanju naše prošlosti i opremanju ove kuće. Kako se može vidjeti, sama kuća građena je u starinskom stilu, jedino što nije pokrivena tršćanim krovom. Prostorije su autentične, s gredama, starinski omalane. Opremio sam pridnju sobu, kujnu, u tijeku je i opremanje sobice. Beskrajno volim kopati po starim stvarima, ali ne bez veze nego uvijek u interesu pravilnog opremanja ove moje etno postavke. Čuvanje baštine je moja radost i moj zavjet. Sve što radim, radim sa zanosom, jer ovaj, nazvali ga hobi ili posao, ne može se raditi bez određene doze emocija – zaključio je Miloš.

(Izvor: Hrvatska riječ)

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!