Glas Hrvatske

12:17 / 08.03.2022.

Autor: Ana Ledenko Gregur

Velika izložba Vlahe Bukovca u Klovićevim dvorima

Velika izložba Vlahe Bukovca u Klovićevim dvorima

Velika izložba Vlahe Bukovca u Klovićevim dvorima

Foto: Ana Ledenko Gregur / HRT

Dugo očekivana i pripremana izložba "Korijeni i krila. Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču, 1893.-1903" konačno je otvorena u Galeriji Klovićevi dvori, a riječ je o drugoj izložbi iz ciklusa Vlaho Bukovac u Europi, koja obrađuje život i opus našeg velikog umjetnika. Upravo u tom periodu on postaje središnja ličnost kulturnog života na ovim prostorima. Autorica izložbe Petra Vugrinec otkrila nam je detalje o životu slavnog hrvatskog slikara.

Tema druge od tri izložbe iz ciklusa prikazuje zagrebačke dane Vlahe Bukovca, njegov boravak u Cavtatu te jednogodišnji boravak u prijestolnici monarhije – Beču, a radi se o desetogodišnjem periodu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Već sam naziv izložbe sugerira kako je Vlaho Bukovac, duboko ukorijenjen u hrvatsku umjetnost i kulturu, ujedno bio i građanin svijeta.


- Kada se Bukovac vraća u domovinu, vraća se korijenima i htjeli smo naglasiti da tu dobiva krila, da njegova mašta, imaginacija i umjetnička kreativnost lete na krilima koja su uključena upravo u to korijenje koje Bukovac svojim povratkom proživljava i doživljava – ističe Vugrinec.


Rođen u Cavtatu, preminuo u Pragu, svojih 67 godina Bukovac je proživio u brojnim europskim, ali i svjetskim zemljama. U potrazi za boljim životom, djetinjstvo i ranu mladost provodi u Americi, kamo odlazi sa stricem Franom. Nakon stričeve naprasne smrti, poslan je u popravilište za malodobne, odakle se s 15 godina vraća u Cavtat, bez novca i zanimanja. Uskoro polazi na prvo putovanje na pomorac, ukrcava se na dubrovački brod na relaciji Carigrad-Odesa-Liverpool. Dvije godine nakon, s bratom Jozom odlazi u Peru, a zatim ponovno u Ameriku gdje radi kao ličilac, soboslikar i oslikava željezničke vagone. Nakon što skupi određeni imetak, vraća se u rodni kraj, gdje njegovu darovitost prepoznaje dubrovački mecena Medo Pucić, koji mu pomaže da dobije stipendiju i otiđe na školovanje u Pariz. 

Velika izložba Vlahe Bukovca u Klovićevim dvorima

Velika izložba Vlahe Bukovca u Klovićevim dvorima

Foto: Ana Ledenko Gregur / HRT

- On je naš prvi umjetnik koji se školovao na École des Beaux-Arts u klasi jednog od najznačajnijih predstavnika svoje epohe. U Parizu će živjeti gotovo cijelo desetljeće, naravno s povremenim dolascima u Dalmaciju gdje će također portretirati u Zadru, Dubrovniku, Cavtatu i krenut će oživljavati domaću kulturnu sredinu. 1892. u domovini će upoznati svoju buduću suprugu Jelicu i tu će se roditi ideja o povratku u domovinu i svijanju gnijezda – prepričava Petra Vugrinec.


Tijekom zagrebačkih dana, Bukovac postaje mentor mladom naraštaju umjetnika, a njegov prepoznatljivi kolorizam obilježava naraštaj slikara Zagrebačke šarene škole. U suradnji s Kršnjavim, Strossmayerom i Račkim, Bukovac radi i na važnim projektima poput osnivanja brojnih ateljea i Umjetničkog paviljona. Ipak, razočaran društvom koje se nije moglo nositi s njegovim modernitetom i pogledima, poslije 4 godine napušta Zagreb.


- Naravno, Bukovac je bio omiljen gdje god se pojavio, ali u tom trenutku u Zagrebu je bilo sjecište različitih političkih opcija i silnica i nije se bilo lako probiti čovjeku koji dolazi iz drugog dijela Europe. Najviše zaslužan za njegov dolazak je predsjednik tadašnje Akademije znanosti i umjetnosti Franjo Rački koji će nagovarati Strossmayera da naruči neko djelo od tog svjetski poznatog hrvatskog umjetnika. Upravo tu se događa prijateljstvo Strossmayera i Bukovca, međutim predstojnik Odjela za bogoslovlje i nastavu, Izidor Kršnjavi, naručuje djelo koje se zove Apoteoza vladavine Khuena Hedervary. S obzirom da su Strossmayer i Kršnjavi pripadali različitim političkim opcijama, dogodio se jedan rascjep. Teško će Bukovcu netko objasniti zašto bi trebao odbiti vladinu narudžbu jer on kao umjetnik ne bi trebao donositi odluke temeljene na politici, no na kraju je ipak odbio tu narudžbu – dodaje Vugrinec.


Nedugo zatim Bukovac napušta Zagreb i odlazi u rodni Cavtat gdje dograđuje atelijer na očevoj kući, biva podržan od uglednih obitelji i tijekom tog perioda nastaju prekrasni portreti. Ipak, uskoro shvaća kako Cavtat nije najbolje mjesto za daljnji razvoj, da bi tu stagnirao. Kako je bio „duša za let stvorena“, odabire Beč, prijestolnicu monarhije i pokušava se afirmirati u toj kulturnoj sredini. Bio je poznat kao laureat salona i portretist kraljevskih obitelji što je bila velika akreditacija. Također, bio je jedan od rijetkih koji je uživo portretirao cara Franju Josipa, a ujedno i poliglot, govorio četiri jezika. U europskim kulturnim krugovima nije bio nepoznat, ali dolazio je iz kraja koji je zapadnoj Europi bio gotovo egzotični istok. U to vrijeme, nosio je pridjev umjetnika iz provincije.


Kroz izložbu se obrađuje period Bukovčeva života u Zagrebu, Cavtatu i Beču, a njegova djela razlikuju se ovisno o području u kojem je stvarao.


- Poanta tog ciklusa je ta da se vidi stilska razlika, od akademskog realizma kojeg usvaja u Parizu, virtuozne tehnike, živih boja, slikanja na otvorenom i izlaska umjetnika iz ateljea. Osim portreta, on je radio i slike za svoju dušu, to su ti maleni pejzaži u šumi, a bio je upoznat i s pokretom impresionista. Kad dolazi u Zagreb donosi tu francusku školu, za razliku od minhenske i bečke škole koja je više usmjerena na atelijersko, tradicionalno slikarstvo i suspregnute palete. Međutim on će u Zagrebu promijeniti svoj stil, upravo ta čista, precizna akademska forma ustupit će mjesto jednoj dezintegraciji. Na nekom sadržajnom planu, on počinje slikati teme povezane s književnošću. U to vrijeme likovni umjetnici surađivali su s književnicima i Bukovac se intenzivno družio sa dva ključna književnika, Milivojem Dežmanom i Ksaverom Š. Gjalskim. Sve je to intelektualna klima oko 1900., secesija, koja je utjecala na njegov opus. Stvaraju se teme poput raja, pakla i čistilišta ili teme iz Biblije, a to su sve teme koje problematiziraju osnovne porive čovjeka. U Beču nastoji naći svoje mjesto, u tom uskom udruženju umjetnika čiji su se predstavnici štitili. Tu je bio Gustav Klimt kojeg mi jako volimo uspoređivati s Bukovcem jer su oboje revolucionalizirali svoju sredinu - ističe Vugrinec.

Velika izložba Vlahe Bukovca u Klovićevim dvorima

Velika izložba Vlahe Bukovca u Klovićevim dvorima

Foto: Ana Ledenko Gregur / HRT

Tijekom zagrebačkih dana, Bukovac je oslikao i Narodni preporod - poznati svečani zastor HNK u Zagrebu, koji se na žalost ne može vidjeti na zagrebačkoj izložbi.


- Galerija Klovićevi dvori nema tako veliku dvoranu. Inače je zastor trenutno pohranjen u depou Muzeja suvremene umjetnosti. HNK koristi se kopijom što je logično jer je taj zastor krhko organsko biće platna i boje koje ne bi moglo dugo tu opstati. Ja se nadam da će naći svoje mjesto u nekom prikazu povijesnog muzeja koji se gradi – optimistično dodaje Vugrinec.


Iz desetogodišnjeg stvaralačkog perioda izloženo je oko 150 djela, većinom prikupljenih iz brojnih muzeja i galerija diljem Hrvatske i susjednih zemalja, zatim Ureda predsjednika i privatnih kolekcija. Među tim vrijednim slikama doista je teško izdvojiti one najbolje, kaže Vugrinec. - Kroz naših 12 soba to je jedan zavidan kronološko tematski niz. Mi pokušavamo na jedan drugačiji način prikazati Bukovca, ne samo kao revijalnu izložbu najboljih djela, već i ona djela koja najbolje obilježavaju njegov dolazak, odlazak i osobe koje su bile ključne za njegov razvoj. Tu je i Gundulićev san, to prvo djelo koje nastalo između Pariza i Zagreba, koje naručuje Josip Juraj Strossmayer, zatim Karneval, ključno djelo cavtatskog perioda pa autoportret iz 1897. koji nas uvodi u bečki period s obzirom da je bio izložen na prvoj bečkoj izložbi secesije. Vrlo je lijepo da smo mi imali tamo svojeg predstavnika, a onda 1903. nastaje vrlo kvalitetan korpus djela, teško je tu izdvojiti najznačajnija. 


Kao i svaka dosadašnja izložba Vlahe Bukovca, i ova je očekivano izazvala velik interes posjetitelja, kojima je Bukovac jedan od omiljenih hrvatskih slikara, što Petra Vugrinec ovako tumači. - To je ta neobjašnjiva aura koja obavija njegove slike. Čak i kad se radi o nekim portretima koji su nereprezentativni, oni nas privlače. On je bio iznimno tehnički spreman autor, iznimno talentiran i unatoč toj realističnosti njegovih modela, oni uvijek nose neku tajnu koju nastojimo proniknuti. Osim toga, radi se o jednoj epohi koju nazivamo Belle Epoque, svijet u kojem je građanska epoha bila na vrhuncu, tada i nastaju konture građanskog života kojeg mi baštinimo. Mislim da se svima lijepo vratiti u svijet šuštave svile, elegantnih odijela, svijet koji je pun magije. I ti alegorijski prikazi koje izlažemo su puni priča koje tek treba ispričati. To je jedno nepresušno vrelo razmjene ideja, promatrača i umjetnika. -

Velika izložba Vlahe Bukovca u Klovićevim dvorima

Velika izložba Vlahe Bukovca u Klovićevim dvorima

Foto: Ana Ledenko Gregur / HRT

Cijela 2022. godina u znaku je Vlahe Bukovca, s obzirom da je izložba organizirana povodom 100. obljetnice njegove smrti, a 10. svibnja organizirat će se i jedan stručni znanstveni skup o Bukovcu, pomoću kojeg će ga se pokušati dodatno afirmirati izvan Hrvatske.


Prije 4 godine otvorena je izložba Vlaho Bukovac u Parizu, u tijeku je izložba njegovih djela iz zagrebačke i bečke faze, a uslijedit će i treća izložba u ciklusu, fokusirana na njegovu prašku fazu. Izložba koju je u deset dana pogledalo više od 5000 posjetitelja ostaje otvorena sve do 22. svibnja. Vidjeti uživo takav opus Vlahe Bukovca i prikaz umjetničkog i društvenog konteksta naših prostora s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće doista je prilika koja se ne propušta.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!