Svečanost vina u Zagrebu

Protekloga vikenda u Zagrebu je organiziran sedmi festival Vinart Fest s oko 140 vinarija i vinskih djelatnika (120 iz Hrvatske i dvadesetak iz inozemstva). Ova vinska smotra na početku ožujka idealna je prilika ljudima iz HOREC-e, i ne samo njima, da vide i okuse vina koja bi mogla završiti na vinskim kartama naših ugostitelja na početku prave turističke sezone, dakle od Uskrsa. Mogu konstatirati, iz brojnih razgovora koje sam imao sa ugostiteljima, da se to upravo i događa.

Saša Špiranec i njegova ekipa suradnica čvrsto kroče hrvatskim vinskim putevima. I termin okupljanja i brojne radionice, a bilo ih je čak 24, posjete stranih novinara među kojima je bila i novinarka britanskoga magazina Decanter Caroline Gilby, organizirao na pravi način i u pravoj mjeri. Vjerujem da je puno toga iz vinskoga svijeta vidio i naučio proteklih godina i efikasno primijenio u našemu podneblju. Tu su i njegovi Vinogradi (festivali vina) u više hrvatskih gradova, a onaj na Trgu Franje Tuđmana protekloga ljeta po broju posjetitelja je pobijedio čak i Svjetsko nogometno prvenstvo! Naravno, mislim na Zagreb gdje je svaki ugostiteljski objekt imao televizore i obožavatelje nogometa. Kad sam ga upitao misli li i on imati veliko platno za projekcije rekao mi je otprilike: "Ljudi su ovdje došli zbog vina, a ne nogometa". I bi tako.

Ali vratimo se u predlaubovsko razdoblje. Tijekom četiri dana (25., 26. veljače te 1. i 2. ožujka) u hotelu Dubrovnik organizirane su vrlo posjećene vinske radionice na kojima su iznova vinski znalci Bročilović, Igor Luković, Kožić i Špiranec - da spomenem samo neke od brojnih predavača i degustatora - približili publici svu raznovrsnost hrvatskih sorti i vinorodnih područja i, naravno, nekih inozemnih. Tražila se karta više. Ja ću ovdje spomenuti samo dvije od petnaestak na kojima sam nazočio. Prva od njih i početna drugoga dana je bila "Najbolji vranci Makedonije" s predavačem Igorom Lukovićem, gl. urednikom magazina Vino&fino i međunarodnim vinskim sucem. U sjajnoj prezentaciji sa detaljnim podacima o vinskim regijama, najvažnijim vinarijama, klimatskim uvjetima i konačno sedam odabranih vraneca (vranaca) od početne vinarije Puklavec (makedonski dio) s Vranec instinct Black Label 2019 do završne Bovin A*gupke (ciganke) iz 2015. probali smo moćna vina, voćnih mirisa i okusa koja imaju čak i visoke šećere, a ipak su polusuha i zanosna po svemu. Saznali smo da Makedonija danas ima oko 30 000 hektara pod nasadima vinove loze. Za ilustraciju triput geografski veća Hrvatska ima tek oko 20 000 hektara, proizvodi oko 90 milijuna litara, najveće vinarije desetak milijuna, a Tikveš čak 30 milijuna litara. Za to izvanredno grožđe i jednako dobra vina zaslužan je spoj kontinentalne i mediteranske klime posebice u porječju Vardara i prosječno 280 sunčanih dana godišnje. Vrijede svih spomenutih cijena u maloprodaji - od niskih 65 do 700 kuna Terroir Vranec Grand Reserva 2018 iz Chateaua Kamnik.

Druga važna radionica u kojoj sam uživao je bila Kozlović-evolucija ili revolucija malvazije s predavačima Gianfrancom Kozlovićem i Sašom Špirancem. Kozlovićevi vinogradi su u Bujštini (smještena od Grožnjana i Oprtlja do mora) s glasovitim položajima Vale i Santa Lucia. Sve do prve nagrade u Engleskoj 2011. s malvazijom starom deset godina (sva vina ondje su morala biti stara desetljeće) malvazija se u nekim krugovima smatrala vinom ograničenih mogućnosti. Danas znamo da ona sa graševinom i plavcen malim sačinjava hrvatski trijumfirat. 

- Nastanak vina kroz vrijeme treba mijenjati. Jer i mi rastemo i mijenjamo se. Uvijek treba istraživati. Jesmo li prekratko ili predugo držali vino u podrumu, način obrade tla, trsova...Sve je podložno promjeni. Važno je istraživati. U selekciji je važan samo dobar odabir, sve drugo je nevažno - govori Koznlović.  Pridružio mu se i Saša: - Ja uvijek vinariju procjenjujem po temeljnom vinu a ne po nekoj perjanici. Ne smije se raditi kompromis u tome jer te ljudi gledaju i cijene po temeljnom vinu a on je svoju Santa luciju približio tome. Još od sredine devedesetih kada smo se prvi puta sreli i kada sam kušao njegovu malvaziju. 

Kušali smo i uživali u dvije temeljne, dvije selekcije i dvije Santa Lucije iz 2016. i 2018. Radionice su vrlo važan segment festivala u Laubi i samo ih iz godine u godinu treba snažiti. Ne mijenjati.

Ali to još nije sve od predigre dvodnevnom festaču. U četvrtak u dva termina održan je Vinart Petit Tasting. U terminu od 13 do 16 sati predstavljena su vinska remek djela hrvatskih vinara starih od 9 do 15 godina! U drugom dijelu od 17 do 20 sati mnogobrojna publika vinoljubaca je kušala vina kolekcionarskih vrijednosti starosti od 3 do 7 godina.

I stigosmo do petka i subote kada se hodočastilo na zapadni dio grada u Laubu galeriju suvremene umjetnosti, koncertnu dvoranu i još puno toga uključujući Festival vina. Prostor sa dušom rekao bih. Kažu i "vrlo osobna riječ za vrlo osobni prostor", a ja bih dodao i vrlo posebno mjesto za vrlo posebne ljude. Eto tu se smjestilo tih 140 vinarija sa blagom kojemu je nemoguće odrediti tržišnu vrijednost. Jest da neka prosječna boca košta pedesetak kuna ali vaše emocije i užitak uz određena vina nemaju cijenu. Dodana vrlo, vrlo velika vrijednost. Kušao sam na bar tridesetak mjesta od mojih hercegovačkih prijatelja Milasa, Nuića i Škegre preko vinarije Temet iz Srbije Prinčić iz Slovenije do naših perjanica Krauthaker, Kozlović, Crvik, Badela, Iloka, Kutjeva, Belja, Lagune ili Davida Štampara. Stvarno možemo biti sretni da imamo Hrvatsko Podunavlje, Bregovitu Hrvatsku, Istru i Dalmaciju sa niz manjih vinogorja jer imamo vrlo veliku geografsku i klimatsku raznolikost a sunčanih sati ima gotovo jednako na jadranskom Hvaru i Goldbergu u Baranji nedaleko Dunava. Organizatori su se pobrinuli za velike količine više vrsta sireva, čajeva, grisina koji su bili dostupni besplatno svim posjetiteljima. 

Sedma Lauba je za nama, živjela osma početkom ožujka 2023.!