Hrvatska matica iseljenika, podružnica Rijeka poziva na otvorenje izložbe kiparskih i slikarskih radova hrvatskog umjetnika Ivana Vukušića iz Düsseldorfa povodom 45. obljetnice njegove smrti, u petak 23. listopada u Galeriji Decumanus (Krk) u 18 sati. Ivan Vukušić je bio istaknuti hrvatski iseljenik i umjetnik rodom iz podgorskog kraja.
Na Krku završava ovogodišnji ciklus predstavljanja Vukušićevih radova u Hrvatskoj u organizaciji obitelji Vukušić u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika, podružnica Rijeka, uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH.
O životu umjetnika
Iseljenička priča obitelji Vukušić i stvaranje ovog umjetnika u tišini, stvaratelja iz sjene kako ga obitelj naziva, kojeg je i Ivan Meštrović u svom pismu 1958. nazvao prvorazrednim europskim talentom, je vrlo zanimljiva. Njegov životopis umjetnika vodi nas od njegovog rođenja u malom mjestu Živi bunari kod Jablanca na moru, 18. prosinca 1922. godine, do velikih europskih gradova: Beča, Pariza, Rima, Dusseldorfa u kojima je živio i stvarao svoja umjetnička djela.
U mnogim selidbama u Velebitskom podgorju, od Novog Vinodolskog, Sušaka te povijesnog grada Senja, Ivan sa svojim roditeljima po dolasku Talijana 1941 godine, seli u Zagreb gdje pohađa Gimnaziju.
Nakon studija na Strojarskom fakultetu prihvaća posao pedagoga kao nastavnik matematike. Ubrzo se ženi Slavicom i 1950. počinje se baviti kiparstvom, svojom čežnjom još iz mladenačkih dana. Ta čežnja za kreativnošću, za pjesništvom, za oblikovanjem stvarnosti bila je toliko jaka da Ivan Vukušić napušta poziv nastavnika i izrađuje prve kiparske radove. To su portreti Vinka Kolara i Nikole Matanića.
1954. godine njegov kiparski talent dolazi do punog izražaja kada stvara prekrasan portret pjesnika Frane Alfirevića, jedan od najboljih portreta hrvatskog kiparstva! U javnosti i u svijetu umjetnosti pojavljuje se novi umjetnik, Ivan Vukušić.
Tijekom sljedećih godina Vukušić stvara petnaestak izvanrednih portreta od kojih 1955. uspješno ostvaruje lik pjesnika Tina Ujevića, koji je dolazio u njegov atelje u Zagrebu i jednog je dana vidjevši svoje brončano poprsje oduševljeno uskliknuo: "Ja se prepoznajem!" Ta skulptura je dugo vremena krasila prostor među knjigama Antikvarijata na Zrinjevcu u Zagrebu, a još jedna skulptura Tina Ujevića bila je postavljena ispred Osnovne škole "Tin Ujević" u Krivodolu.
Umjetnost je ono što postaje svijetom, a ne ono što svijet jest
Ivan Vukušić nije pohađao Akademiju likovnih umjetnika, ali je imao jedan prirodan osjećaj za volumen, za dimenziju, za portrete u glini, u bronci. I osobno je Ivan Meštrović u svom pismu iz Amerike, 1958 godine o kiparskom talentu Ivana Vukušića rekao : "Ništa ne mari što nije akademski kipar, jer naslovi i svjedodžbe nemaju stvarne vrijednosti, nego samo ono što se uradi."
I Ivan Vukušić je radio, brzo je stvarao.
S osjećajem za monumentalnost 1957. godine izrađuje brončanu kompoziciju, veliki spomenik tri mornara "Na vječnoj straži " koji svojim tijelima, poput snažnih uskoka stoje i gledaju u more. Spomenik je postavljen 1958. godine u Senju. Iste godine on odlazi u Beč na studijsko putovanje, zatim nastavlja u Pariz i u Rim gdje stvara daljnje dvije godine. 1961. godine se vraća u Hrvatsku i stvara prekrasan spomenik, brončanu figuralnu kompoziciju "Pieta " koja se postavlja u Jablancu na moru.
I dalje stvara portrete Nikole Tesle, dr Jonke, Augusta Šenoe, violiniste Zlatka Balokovića izložene na izložbi u konzulatu u New Yorku, dr Jerkovic, Otto Antonini i drugih.
Vukušić 1967. godine napušta domovinu i ponovo odlazi u inozemstvo, ovaj put s obitelji, sa suprugom i dva sina odlazi u Njemačku, u Dusseldorf gdje upoznaje profesora Akademije F. Mackatanza i akademskog kipara E. W. Ockhardta te počinje slikati radove u ulju pod utjecajem umjetničkog pravca u Njemačkoj, Blaue Raiter i Kirchnera. Naslikao portret njemačkog književnika Hernana Hessea, uljani rad "Djevojka s gitarom", "Jahačica" i mnoge druge te oko tisuću akvarela kristalno jasnih boja.
Svoje radove izlaže u galerijama u Dusseldorfu, u konzulatu u Bonnu i na brojnim drugim izložbama. Umjetnost za njega je slika svijeta, on je čovjek humanog opredjeljenja i duboke povezanosti sa svojim vremenom bio je kao nit mnogih duhovnih podsticaja - korelat akutnih događanja 50-ih godina, akter značajnih debata o životu i umjetnosti predvođenih od značajnih imena kao što su Tin Ujević, Vjekoslav Majer, Dragutin Tadijanović, Cata Dujšin Ribar, Sime Balen, Frano Alfirević i drugi, čija je mišljenja prihvaćao kao odlučnu konstituantu svog osjećanja svijeta i čovjeka. O njegovom bogatom životu mogla bi se napisati neiscrpna studija, a iz njegove privatne korespondencije - (koju danas čuva njegov sin Goran, koji je, jednako kao i njegov otac, kao umjetnik bolje poznat u Njemačkoj nego u nas) - razaznajemo postulate Vukušićeva življenja i sve one diskretne pojedinosti koje su se utkale u njegovu umjetnost, piše Božena Kličinović u recenziji.
U posljednjim godinama života Ivan Vukušić posjećuje domovinu i zagrebačke prijatelje, no 1981. zbog bolesti pluća napušta ovaj vrli svijet, a posljednje počivalište mu je na zagrebačkom groblju Miroševac.
Hrvatske izložbe u spomen Vukušiću
Ivan Vukušić, umjetnik i čovjek humanog opredjeljenja ostavio je iza sebe umjetničke radove koje hrvatska javnost i u današnje vrijeme može vidjeti na izložbama koje organiziraju njegov sin Goran, koji je kao i njegov otac, umjetnik i unuka Ivana Kleinertz-Vukušić, mr. kazališta i filmskih studija. Prošle godine, 2025. izloženi umjetnički radovi Ivana Vukušića mogli su se vidjeti na izložbi u Jablancu u hotelu KUL IN i na izložbi Katoličke Biskupije u Sisku u organizaciji povratnika Darka Matt Sertića, a ove godine na izložbama u Palači Šećera Muzeja grada Rijeke, u " Kuli" Lovran, Gradskom muzeju Senj i Galeriji "Decumanus" u Krku u suorganizaciji Hrvatske matice iseljenika podružnica Rijeka, a mini turneju 2026. omogućio je Središnji državni ured za Hrvate izvan RH.
U svibnju ove godine bila je izložba u Muzeju grada Rijeke koju je snimila njegova unuka Ivana Kleinertz Vukušić i podijelila s Glasom Hrvatske.
