Projekt: "Bunjevački govori" predstavljen u Novom Vinodolskom

Kao dio programa Mjeseca hrvatskog jezika Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u knjižnici u Novom Vinodolskom predstavljen je projekt "Bunjevački govori: primorsko-lički ogranak"

Projekt su predstavile dr. sc. Mirjana Crnić Novosel i dr. sc. Perina Vukša Nahod s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Ravnateljica knjižnice Barbara Kalanj Butković izrazila je zadovoljstvo što ovo istraživanje pridonosi očuvanju vrijedne nematerijalne kulturne baštine.

Od listopada prošle godine bunjevački govori uvršteni su na Listu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, te su se tako priključili brojnim našim zaštićenim govorima kao riznici hrvatske baštine.

Cilj projekta "Bunjevački govori: primorsko-lički ogranak" je sustavan i potpun fonološki i morfološki opis primorskih, gorskokotarskih i ličkih bunjevačkih govora, a do kojeg će se doći putem konzultiranja stručne literature i terenskog istraživanja. Te će, među ostalim utvrditi sličnosti i razlike među bunjevačkim govorima primorsko-ličkog ogranka te ih usporediti s dalmatinskim i podunavskim ogrankom.

- Prije svega, želimo istražiti predstavnike Bunjevaca, utvrditi što ih spaja, što ih razdvaja, kako bismo očuvali i rekonstruirali ove vrijedne jezične, ali i povijesne te kulturne karakteristike, rekla je Vukša Nahod.

Na predstavljanju projekta o Bunjevcima moglo se saznati kako je osmanska vlast Bunjevce držala dijelom vlaškog društvenog reda, mletačka vlast katoličkim Morlacima, a habsburške vlasti su isticale njihov katolički karakter.

Bunjevci su, dakle, Vlasi romanskog i ilirskog podrijetla, Morlaci ili crni Vlasi, odnosno katolički Raci ili južni Slaveni. Na područje balkanskog poluotoka naseljavaju se u 10. stoljeću, a na današnji hrvatski prostor od Cetine do Velebita dolaze u 14. stoljeću.

Pojam Vlah danas se koristi za nomadske stočare, odnosno novopridošlo stanovništvo (vlaji), najčešće ono koje iz zaleđa dolazi na priobalje.

– Radi se o narodu koji se mnogo bunio i selio, ratničkom narodu određenom migracijama. Bunjevce dijelimo u tri ogranka – primorsko-lički, dalmatinski i podunavski.

Izrazito su pokretljiv i poseban narod, subetnička skupina s izraženim identitetom, a njihovom pradomovinom smatra se područje jugoistočne Bosne, Hercegovine i nekadašnje Dalmacije. Danas oni žive u nekoliko regija, pa čak i država te su pripadnici novoštokavskog ikavskog dijalekta, rekla je Crnić Novosel.

Prvi pisani trag o bunjevačkom imenu javlja se u 18. stoljeću, a podrijetlo imena vezano je za rijeku Bunu u Bosni i Hercegovini, ali jednako tako i za "bunju" – kamenu, pastirsku kuću od suhozida, čulo se na ovom skupu u Novom Vinodolskom.