Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju Irska je za mnoge postala obećana zemlja. Ipak, neki su se, bogatiji za iskustvo, odlučili vratiti kući. Među njima je i Bernarda Marasović, koja je znanja stečena u međunarodnim kompanijama odlučila uložiti ondje odakle je potekla – u Skradinu.
U Dublinu je kupila jednosmjernu kartu na kojoj je pisalo „Dom“. Odluku je, kaže, donijelo srce. - U početku, kad mi se taj osjećaj vratio i pojavio u meni, mislila sam da ga moram ugasiti. Bilo mi je sjajno u Dublinu, ali mu se jednostavno nisam mogla othrvati, kaže Bernarda.
O „jamčevini“ za povratak u Hrvatsku, natječaju za posao u Skradinu, obavijestio ju je otac. Kaže kako si je zadao da će se svim silama boriti da se Bernarda vrati kući. - Zbog toga što je ona sada ovdje, ja sam najsretniji čovjek na svijetu, ističe.
U njezinu životopisu stoji: govori pet jezika, karijeru je gradila u Pfizeru i Pinterestu te je izraziti timski igrač. Bogato iskustvo iskoristila je u promociji skradinskog kraja, nebrušenog dijamanta Dalmacije, te je postala direktorica Ureda turističke zajednice. Zajedno s čuvarima gastro-identiteta, lokalnim ugostiteljima, pokrenula je manifestaciju „Skradinski festival rižota i načina života“, koja je prošle godine nagrađena velikim priznanjem struke.
Ipak, nakon kozmopolitskog glavnog grada Irske, prilagodba nije bila laka, što, kaže, muči i mnoge naše iseljenike. - I drugi sada najavljuju povratak, kao da su vidjeli kako sam se ja snašla. Govorila sam o svojim iskustvima i poručila bih svima: ako se taj osjećaj pojavi, slijedite ga i barem pokušajte.
Bernarda je pokušala i odlučila se vratiti te rodnom kraju darovati najbolje od onoga što je naučila u bijelom svijetu.