Između dva doma - Croatia Long Distance Trail

Oko 3 milijuna 200 tisuća hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka živi izvan Hrvatske. Za mnoge od njih veza s domovinom ne prestaje odlaskom, čuvaju je kroz obitelj, sjećanja, povratke i priče koje prenose novim generacijama. Jelena i Šime Čerina iz Australije tu su vezu odlučili proći pješice, ukupno 1200 kilometara, od Iloka do Savudrije i Glas Hrvatske ih prati na tom putu.

Korak po korak i na putu koji traje 50 dana zastali su u Vukovaru. Bila je to posebna stanica, puna emocija, doživljaja i iskustava koja Jelena Čerina u svojem blogu prenosi svim pratiteljima.

Vukovar - grad koji pamti, ali i živi

"Vukovar smo danas doživjeli sasvim drugačije. Jučer smo upoznali onu njegovu tešku i bolnu stranu koju Hrvatska nikada ne smije zaboraviti. Ali jutros smo željeli vidjeti i pokazati drugi Vukovar.

Lijep.

Dostojanstven.

Otmjen.

Obnovljen.

Živ.

Spustili smo se preko mosta ukrašenog muralima, gdje smo se malo opustili i, naravno, napravili hrpu fotografija (od kojih neke dijelimo ovdje s vama o.a.).

Došli smo do Velikog križa na ušću Vuke u Dunav.

Teško je proći pokraj njega, a da barem na trenutak ne zastaneš. Moćan je i veličanstven, a pogled prema Dunavu ostavlja bez riječi. Nastavili smo šetnicom uz Dunav i baš smo uživali.

Vukovar nosi svoju povijest i svoje ožiljke, ali istodobno se vidi koliko je obnovljen, koliko je truda uloženo i koliko ovaj grad ponovno živi.

I baš takvog ga želimo pamtiti i pokazati drugima."

Dalje su put nastavili uz Dunav prema Borovu Selu, mjestu čije ime također nosi težinu novije hrvatske povijesti, ali  su kroz ovaj kraj prolazili gledajući život koji ide dalje – kuće, ljude, polja i svakodnevicu Slavonije.

A onda su Dunav polako ostavili iza sebe i krenuli prema Veri.

- I tu je počela ona druga Slavonija koju posljednjih dana sve više upoznajemo. Beskrajna polja. Suncokret se već bere, kukuruz će uskoro za njim. Kiše nema dovoljno i sve ove godine sazrijeva ranije. Danas je ponovno bilo jako, jako vruće. Poljski putevi, sunce iznad glave, a hlada nigdje, podijelila je Jelena Čerina.

Put ih je odveo u Veru te dalje u  Tenju, veliko slavonsko naselje nadomak Osijeka, gdje su ih čekali  rođaci Mirko i Marija Jukić Vrbanić.

Bio je to pravi slavenski doček: stol pun hrane, topla kuća, razgovor, smijeh i ono slavonsko gostoprimstvo koje se teško može opisati riječima.

I  upravo u Tenju je njihov projekt „Između dva doma“ ponovno  dobio svoj pravi smisao.

-Večer smo proveli razgovarajući, a napravili smo i intervju s dva brata, Mićom i Mirkom Jukićem, rođenima u Podcetinu kod Cetingrada, koji su svoj drugi dom sagradili upravo ovdje, u Tenju.

Od Cetingrada do Slavonije.

Od jednog doma do drugoga.

Život, obitelj, rat, gubitci, novi počeci i uspomene koje ne smiju nestati.

Jedva čekam da mi pošalju fotografije i da vam ispričamo njihovu priču. ❤️

Upravo zbog ovakvih susreta hodamo Hrvatskom.

Krenuli smo hodati Hrvatskom tražeći priče drugih ljudi…

a putem pronalazimo i dijelove vlastite obitelji i vlastite priče... - istaknula je Jelena Čerina.

I danas su već Između dva doma u Baranji i pripremaju nam nova iznenađenja, kao što i njih čeka još puno divnih ljudi, krajeva, priča... a neke od njih ćemo i mi prenijeti.