Foto: screenshot/zkvh.org.rs Foto: screenshot/zkvh.org.rs

Prosidba predstavlja prvi od predsvadbenih običaja. U prosidbu se išlo nenajavljeno jer su "djevojačka vrata svakom otvorena", a u prosidbu je obično išao mladoženjin otac. Po dolasku u djevojčinu kuću prosac je obavještavao domaćine zbog kojeg je razloga došao. Ako je odgovarala obitelj koja je došla prositi djevojku, odnosno ako su djevojka i njena obitelj pristali, prosidba je uspješna. Nakon uspješne prosidbe mladoženjin otac je darivao jabukom ili manjom svotom novca djevojku što je značilo da je djevojka "kaparisana", odnosno isprošena. U slučaju da se obitelji nisu poznavale ili se željela prositi djevojka iz drugog mjesta, za prosidbu je angažiran muškarac ili žena koji su poznavali tu obitelj, takve osobe su se u Srijemu zvale "provodadžije".

Zaštita od uroka

U prosidbu se uglavnom odlazilo četvrtkom, subotom ili nedjeljom, dok su se ostali dani smatrani nepovoljnim. Jedan od običaja prilikom prošnje je da provodadžija ulazna vrata zatvori leđima što se smatralo zaštitom od mogućih uroka i sretnim obavljanjem prosidbe. Uspješnost prosidbe, osobito kada je djevojčina obitelj bila imućnija, u velikoj je mjeri ovisila o vještini provodadžije. Provodadžija je često, da bi postigao uspješnu prosidbu, morao nekoliko puta posjećivati djevojčinu kuću i preuveličavati bogatstvo i sposobnosti mladoženje. Za uspješnu prosidbu i sklapanje braka provodadžija je nagrađivan od strane obiju obitelji.

Gledanje kuće

Nakon što je obavljena prosidba ugovaralo se "gledanje kuće". Gledanje kuće se obavljalo ako se obitelji nisu poznavale ili su bile iz drugog mjesta, jer su roditelji željeli znati u kakvu kuću im odlazi kćerka. U "zagledače" su išli nevjestini roditelji s nekom starijom osobom iz bliže obitelji. U gledanje kuće se odlazilo fijakerom, što svečanijim i bolje ukrašenim sa što boljim konjima, jer se trebalo prikazati bogatstvo nevjestine kuće. Pri dolasku u kuću konji nisu isprezani iz fijakera sve dok se ne pogleda kuća i imanje budućeg mladoženje. Ako imanje i kuća nisu odgovarali iz bilo kog razloga, govorili su: "Niste spram nas" i odlazili su bez posluženja. U slučaju da kuća i imanje odgovaraju konji su isprezani iz fijakera, prihvaćalo se posluženje i ostajalo do kasno navečer.

Prstenska pogača

Nakon što je prosidba i gledanje kuće okončano u sljedeća dva do tri tjedna dolazilo se na "jabuku". Jabuka je održavana subotom ili nedjeljom i obično se dolazilo na ručak ili večeru. Na jabuku su dolazili mladoženjini roditelji i bliža starija rodbina. Mladoženjini roditelji su obvezno donosili dar - jabuku u koju se stavljao dukat. Uz jabuku se donosila i »prstenska pogača«, odnosno pogača od rastezanog tijesta prelivena šećerom i orasima. Na pogaču se stavljao manji dar, uglavnom odjeća u koju se mlada oblačila i u kojoj je posluživala goste. Osim jabuke s dukatima i pogače, mladoženjini roditelji su donosili korpu s kolačima i pečeno prase koje je bilo ukrašeno voćem i "listićima", tj. tijestom pečenim na masti.

Prstenovanje

Uobičajeno je bilo da se o jabuci obavi »prstenovanje«. Čin prstenovanja je obavljao svećenik koji je im je izmijenjao burme. Od jabuke do vjenčanja moralo je proći najmanje tri tjedna jer je svećenik tri puta morao u crkvi najaviti vjenčanje. Poslije jabuke mladoženjina majka je svakog tjedna obilazila djevojku i donosila joj pogaču i kolače.

Platno od kola do praga kuće

Dolazak svatova u mladoženjinu kuću propraćen je mnogim magijskim ritualima koje izvode mladoženjina mati i nevjesta. Prvi u mladoženjinu kuću ulaze stari svat i mladoženja, zatim kum s nevjestom, pa ostali. Kum po ulasku traži od svekra otkup za nevjestu. Dok se cjenkaju često okreće kola da bi, kao, vratio nevjestu. Dok je nevjesta u kolima svekrva je posipa mješavinom raznog zrnja koje se nalazi u tanjuru ili situ. Nakon toga mlada baca sito na krov kuće i ako sito ostane na krovu i ona će ostati u kući, ako baca tanjur dobar znak je ako se tanjur razbije. Poslije isplate novca za mladu svekar ili vojvoda skidaju mladu s kola, a svekrva je širila platno od kola do praga kuće. Svekar je po platnu bacao novac koji su mladenci skupljali - smatralo se da tko više skupi novca bit će vredniji u kući. Platno se poslije toga skupljalo i poklanjalo čaušu (tkz. "čauške gaće"). Nakon uvođenja nevjeste nastavljala se večera, mladenci su jeli odvojeno hranu koju je mlada donijela iz svoje kuće.

Darovi - kravalji

Nakon svadbene večere u mladoženjinom domu prikazuju se "kravalji", tj. darovi koje su mladenci dobili. Svatko od pozvanih gostiju je donosio kolače i darove, a veličina i vrijednost darova mjerena je uglavnom po stupnju srodstva. Kum je donosio najveći kravalj i njega su svečano uz muziku donosili »kravaljnoše«, a uz dar je obvezno donosio i lijepo ukrašenog pečenog odojka, pogaču i "svadbarsku granu".. Svadbarska grana je manje rašljasto drvo koje je ukrašeno kolačima i jabukama i stojala je zabodena u pogaču tijekom večere. Darove na svadbi prikazuje čauš i prikazivanje darova protiče uz šalu i pjesmu.

Mladence budi svekrva

Običaj koji je označavao da mladenci uskoro napuštaju svadbu bio je ples s mladom koji je obično započinjao oko ponoći. Mlada je plesala sa svim gostima koji su to željeli, a zauzvrat darivali su mladu novcem. Novac za ples je ubacivan u tepsiju ili šuplju tikvu koja je stajala pokraj kuma, a svatko je gledao da dâ više novca od prethodnika. Nevjesta je prvo plesala s kumom ili mladoženjom, a novac od plesa je pripadao njoj. Ovaj ples se u mnogim mjestima nazivao ketuša te je taj naziv i danas često u uporabi. Na kraju plesa kum naređuje sviranje kola u kojem svi plešu, a mladenci se izvlače iz kola i odlaze u njihovu sobu. Pri napuštanju svadbe kum ili djever je za mladencima razbijao čašu, a ostali su ih udarali rupcima po leđima. Ujutro mladence budi svekrva ili čaušova žena, česljaju mladu kao udanu ženu i kosu joj pokrivaju rupcem, što je značilo da više nije djevojka te je od tog dana obvezno morala imati pokrivenu kosu.

(izvor: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata)