Uprizorenje napada Osmanlija na Đurđevac (Foto: Gradski muzej Đurđevac/s dopuštenjem) Uprizorenje napada Osmanlija na Đurđevac (Foto: Gradski muzej Đurđevac/s dopuštenjem)

Ta je priča svoje uporište našla i u povijesnim zbivanjima iz 16. stoljeća kada je osmanlijska sila pokušala osvojiti miran đurđevački kraj, a zbog nacionalnog značaja Ministarstvo kulture Republike Hrvatske toj je narodnoj predaji dodijelilo status nematerijalnoga kulturnog dobra Republike Hrvatske.

Priča o mudrosti jedne starice, odlučnim braniteljima, okrutnim Osmanlijama i jednom pijetlu u narodu Podravine živi gotovo pet stoljeća. Legenda o Picoku danas je odlično uklopljena u turističku ponudu grada Đurđevca, a sve počiva na tamošnjem Starom gradu - govori ravnateljica tamošnjeg gradskog muzeja Edita Janković Hapavel: - Radi se o jednoj jedinstvenoj legendi, vezanoj uz utvrdu Stari grad u Đurđevcu, koja je po tipu wasserburg, smješten u ravnici, a nekoć je bio okružen močvarom. Bio je to fortifikacijski sklop koji je rađen po fazama, najvjerojatnije s početkom gradnje u 14. stoljeću, a u vrijeme osmanlijskih osvajanja polovicom 16. stoljeća utvrda je imala osobito geopolitičko značenje kad se nakon pada Virovitice 1552. godine našla kao najisturenija točka i prva utvrda uz osmansku granicu. Đurđevačka utvrda branila u pozadini jače utvrde kao što su one u Koprivnici, Križevcima, Ivaniću i Varaždinu. Povijesni podaci govore kako su ju Osmanlije pokušali osvojiti u više navrata, ali bezuspješno!

Pučka predaja govori o tome kako su hrabri branitelji grada, odvažnošću ali i lukavstvom nadmudrili neprijatelja. Zbog toga Đurđevac nije nikada osvojen: - Osmanlije su naime, danima opsjedale ovu utvrdu želeći prisiliti branitelje grada kapetana i stanovnike koji su se sklonili unutar zidina da se predaju. Unutar utvrde ponestalo je hrane, ostao je samo jedan pijetao – Picok... i tada se jedna starica dosjetila kako bi bilo mudro zavarati Osmanlije tako da branitelji ispale pijetla Picoka na Osmanlije. Isprva se to činilo kao doista čudna i suluda ideja i kapetan je nije prihvatio, no kako nije imao druge na kraju ju je prihvatio. Na Osmanlije je ispalio pijetlića. A kada je to učinio, Ulama beg, vođa Osmanlija, zapravo je pomislio kako je suludo čekati da se branitelji grada predaju kad ih gađaju hranom, odnosno pijetlom! Tako su branitelji grada, na prijedlog starice nadmudrili Osmanlije i grad je ostao sačuvan... a ljuti Ulama beg je otišao u daljnja osvajanja. To je legenda koja u Đurđevcu živi još i danas.

Đurđevački Stari grad (Foto: Gradski muzej Đurđevac/s dopuštenjem)

Iznimno ponosni na svoju povijest, Đurđevčani ističu da su Picoki, a pijetao je i simbol ovog grada. Tome pjetliću u čast, proteklog je mjeseca u gradskom muzeju Đurđevca predstavljena kolekcija pijetlova iz raznih krajeva svijeta iz privatne zbirke njihova sugrađanina Martina Mahovića: - Naš grad je grad Picoka, i nekako smo s tim pijetlom kroz legendu stekli status nematerijalnoga kulturnog dobra, a sad smo se upisali na europsku listu turističkih destinacija izvrsnosti. Supruga i ja smo kroz putovanja vidjeli tuđe lijepe turističke priče i svaki put bismo donijeli neki suvenir, a kroz njih smo povezali priče npr. iz Kine koja ima godinu pijetla i taj znak u horoskopu, osim toga izrađuju ga iz raznih materijala od žada, od emajliranih tehnika, to su odlične i lijepe stvari i onda kad nađete neku priču iza toga dobijete i motivaciju da pronađete te pijetlove i u drugim dijelovima svijeta. Onda smo na njih nailazili u Rusiji pa po svim slavenskim zemljama, zarim Francuzi imaju pijetla, Portugalci, i mi... Slovenci imaju krasne priče o pijetlovima, ima ih naravno i u Italiji, Mađarskoj tako da kad malo bolje promislite, taj naš pijetao je baš zanimljiv junak! I onda smo mislili, imamo sve više gostiju u Đurđevcu, pa zašto ne bismo tog našeg pijetla prikazali kao junaka?!

Zemlja po zemlja, pijetao po pijetao u kolekciji obitelji Mahović već je 80-tak pijetlova iz 20-tak zemalja. A legenda o Picoku ne prestaje inspirirati, govori ravnateljica Janković Hapavel: - Prvu legendu je oblikovao pokojni zagrebački glumac Drago Bakun, a zadnjih godina scenski ju je uprizorio redatelj Krešimir Dolenčić. Scenski prikaz legende o Picokima izvodi se na otvorenoj pozornici, dakle ova priča koju sam vam ispračala se uprizoruje svake godine krajem lipnja, a inače manifestacija pod nazivom Picokijada održava se nekoliko dana u gradu Đurđevcu gdje su objedinjeni različiti sadržaji kulturno-turističkoga tipa. Scenska vizija legende o Picokima je njezina okosnica, a u njoj sudjeluje jako puno statista - od profesionalaca do amatera, uključene su brojne udruge i doista je to spektakularno vidjeti, impozantno, s različitim rekvizitima i scenskim efektima.

U Gradskom muzeju (Foto: Gradski muzej Đurđevac/s dopuštenjem)

Osim što u dane Picokijade u lipnju svake godine možete doživjeti scensku opsadu starog grada Đurđevca, tijekom cijele godine taj doživljaj možete iskusiti u tamošnjem Gradskom muzeju, ističe ravnateljica: - U našem muzeju, jedinstven je sadržaj tzv. interpretacijski centar Picokijada koji je otvoren 17. ožujka 2017. godine. Za taj smo sadržaj u listopadu iste godine dobili su i priznanje Hrvatske turističke zajednice i ušli u top tri kulturne atrakcije. I u tom prostoru koji objedinjuje pet salona smješteni su na jedan posve novi, interaktivni način sadržaji koji prikazuju legendu i likove iz legende. Jedinstven je i zanimljiv i film koji prikazuje sukob dviju vojski, a istovremeno posjetiteljima pruža mogućnost da doznaju i o povijesti same utvrde. Naime, ona je građena i počiva na drvenim šipovima, zbog čega se šalimo da smo poput Venecije. Također mogu doznati i o našoj prirodnoj baštini, jer nemojmo zaboraviti da se blizu Đurđevca nalazi i poznati geografsko-botanički rezervat Đurđevački peski, a tu je i nekoliko etnografskih crtica o karakterističnoj narodnoj nošnji Đurđevca.

Legenda o đurđevačkim Picokima prisutna je u drugim umjetničkim oblicima toga kraja, a sve to možete vidjeti, čuti i okusiti tijekom posjeta Muzeju i gradu Đurđevcu čija je manifestacija Picokijada zbog nacionalnoga značenja pod zaštitom Ministarstva kulture te joj je dodijeljen i trajni status nematerijalnoga kulturnog dobra Republike Hrvatske.