Foto: Mirjana Žugec Pavičić Foto: Mirjana Žugec Pavičić

Badnjak je u hrvatskoj adventskoj tradiciji važan dan koji prethodi Božiću. Običaji Hrvata u domovini i inozemstvu prilično su isti: primjerice, za banjalučke Hrvate, Badnjak je dan velike pokore, posta i nemrsa.

Na taj se dan tepsija dobro čistila i prala od svake masnoće, tako da je i posni kruh ispečen toga dana bio bez masnih okusa.  

U banjalučkom kraju naši ljudi spravljaju grah po posnom receptu: nakon kuhanja iz njega se odstrani sva tekućina, zrna se zgnječe i doda im se malo luka i drugog povrća. Post i nemrs prestajali su tek povratkom s polnoćke i tada su se mogla jesti jela pripremljena za svetkovinu Božića.  

Kad se nekome u starini u čestitci poželjelo bogatstvo, reklo se: "Bog Vam dao uskrsnoga doručka, božićnoga ručka i fašničke večere", dakle, to je bila ona posljednja večera pred korizmu koja je nekad cijela bila u nemrsu.

Istarski Badnjak

Gospođa Nevenka Erman odrasla je u istarskome selu Orbanići i za svoju djecu i unuke zapisla je običaje u tijeku cijele crkvene godine i to im ostavlja u nasljeđe, da se običaje drži i ne zaboravi. 

Običaj je da se pred svaki post i nemrs pomno opere suđe kako na njemu ne bi ostalo ni trunke masnoće. Spremao se dom od podruma do tavana, okućnica i staje s blagom - svjedoči nam gospođa Anita Mileta koja je odrasla u selu Drenje na Labinštini.

Kaže da je Došašće bilo isto na cijelom poluotoku: išlo se na zornice, ispovijed, molilo se za pokojne i palila svijeća, postilo se, čistilo se, prao se pod pepelom, vodom i nekom vrstom trave, postavljao se stol, brinulo se o stoci i na Badnjak joj se dalo više lišća i kukuruzovine, išlo se u šumu po panj i pripremalo se za odlazak na polnoćku nakon koje se mogla jesti hrana pripremljena za svetkovinu Božića. Na Badnjak se uz more i na otocima spremao bakalar koji su najčešće donosili pomorci s putovanja, radio bi se na bijelo i u Istri se jeo posebnom vrstom tjestenine – pasuticama ili posuticama, jela se "broskva na padelu" – zimski kelj.

No, u nedostatku bakalara, sušili su se ugori, hobotnice ili bi se koristila druga usoljena ili sušena riba. Žminjci su svježu ribu kupovali u Rovinju, te ju solili i tako konzervirali za potrebe ručka na Badnjak. Muškarci su jeli "supu" spravljenu s prepečenim kruhom prelivenim vinom i maslinovim uljem, djeci se ispržio ječam i napravio napitak s mlijekom ili bez njega. Poslije polnoćke jelo se "sočivo" i krumpir.

Pasutice (Foto: Mirjana Žugec Pavičić)

Dječji vrtić iz Žminja već dugi niz godina provodi projekt zavičajnosti. Na taj se način mališanima omogućuje njegovanje starih običaja, jezika i tradicije svojega kraja. Uče se tradicionalni istarski plesovi, izrađuju se kažuni, izrađuje se tradicionalna žminjska tjestenina i slastice poput cukerančića ili pandešpanje. To i ne čudi jer u tome gradu mnogobrojni drže do starih običaja, pa bili oni i "grajani" ili građani poput Otavija Rovisa koji svjedoči o paljenju "coka" ili panja koji bi na ognjišću polako tinjao od Badnjaka do barem Sveta tri kralja.

Anita Mileta (Foto: Mirjana Žugec Pavičić)

Mladi mljekar i nagrađivani sirar Sandi Orbanić iz obližnjeg sela Orbanići sjeća se da se jeo sir koji se najprije malo posušio da dobije koricu, a onda se stavljao u pšenicu u kojoj bi se mogao držati duže vremena, a bio je poseban jer je upio i njezine arome.  

Darivanje

Od božićnih običaja, svaki je narod ucijepio osobitosti svojega bića u običaje koje je usvajao od antike. Jedan od ljepših i važnijih običaja jest davanje darova. Dobro je znano darivanje na Badnju večer ili ujutro na Božić pod drvcem, pod plaštem tajanstvenosti u kojoj mali Isus daruje djecu. To su sitni darovi: orasi, lješnjaci ili smokve. Od svega je toga najvažnije darivanje osobitih crvenih jabuka koje se u kajkavskim krajevima zovu božičnice ili škrabulike. Osobito se spremaju za tu svrhu, često se ukrase i momci ih rado daruju djevojkama.

Hrvatski seoski Božić poznaje još jedan lijep i poetičan običaj. Radi se o darivanju vode, osobito zdenca. S različitih strana - iz Slavonije, Vojvodine i Dalmacije potvrđuje se, da se daruje voda ili zdenac tako da se u nju baci jabuka, žito, kruh, vino ili što drugo od božićna jela. U Dalmatinskoj Zagori domaćin govori: "Hladna vodo, ja ti dajem dara, a ti meni srećice i zdravlja". 

U Međimurju se na Badnjak bacala jabuka u zdenac, tamo bi ostajala do blagdana Sveta tri kralja, a najsretniji bi bio onaj mladić koji bi je tada izvukao u vjedru i potom darovao djevojci.

Pripremili: Mirjana Žugec Pavičić i Tomislav Šikić