Foto: Slobodanka Ljubica Bajka/Glas Hrvatske
Svima nam pomalo nedostaje razgovora ovih dana, što smo iskoristili kako bismo napravili anketu među Karaševcima o tome koliko se njih sjeća jednog lijepog i zanimljivog običaja koji je prije postojao u vrijeme korizme - običaja "nišaljke".
Prije dvadestak godina, primjerice, a posebice prije toga, tehnologija nije bila razvijena poput današnje. Pogotovo ne ona vezana uz komunikacije pa tako i međusobno druženje i udvaranje mladih. Mladi su se družili na druge načine, provodili mnogo više vremena vani i sve je bilo daleko manje okrenuto prema materijalnom svijetu.
Kako su se prije korizme u selu nedjeljom organizirale igre - plesali su i igrali se pred općinom, a kad se sunce "pomračilo" djevojke su morale biti kući. Za vrijeme korizme igre i zabave bile su zabranjene. Stoga su momci postavili ljuljačke na više mjesta u selu. Obično su ih smjestili na neki veliki orah. Na ljuljujačku se obično išlo nedjeljom jer tada nije bilo posla i mladi nisu trebali ići na poljoprivredne radove. Tako su obilazili ljuljačke koje su zvali nišaljkama. Riječ nišaljka dolazi, pak, od riječi njihaljka jer u selu kažu "nišam se", što znači njišem se.
I tako su mladi išli od jedne do druge nišaljke i one koje ne stigoše obići jedne nedjelje, obišli bi druge ili treće... I ljuljali bi se kad ih pozove onaj koji se bijaše ljuljao ili kad im je došao red. Taj se običaj izgubio oko 1998. godine.
Neki su se i zaljubili na nišaljkama, a neke od tih ljubavi traju i danas. Zamislite da nekome danas kažete da ste se zaljubili na nišaljki!
Provevši svoju anketu, zaključismo da se malo Karaševaca danas sjeća nišaljki.
Karaševski knjižničar Jakob Domanjanc o nišaljki
3:45
