Foto: Slobodanka Ljubica Bajka/Glas Hrvatske Foto: Slobodanka Ljubica Bajka/Glas Hrvatske

Prije dvadestak godina, primjerice, a posebice prije toga, tehnologija nije bila razvijena poput današnje. Pogotovo ne ona vezana uz komunikacije pa tako i međusobno druženje i udvaranje mladih.  Mladi su se družili na druge načine, provodili mnogo više vremena vani i sve je bilo daleko manje okrenuto prema materijalnom svijetu.

Kako su se prije korizme u selu nedjeljom organizirale igre - plesali su i igrali se pred općinom, a kad se sunce "pomračilo" djevojke su morale biti kući. Za vrijeme korizme igre i zabave bile su zabranjene. Stoga su momci postavili ljuljačke na više mjesta u selu. Obično su ih smjestili na neki veliki orah. Na ljuljujačku se obično išlo nedjeljom jer tada nije bilo posla i mladi nisu trebali ići na poljoprivredne radove. Tako su obilazili ljuljačke koje su zvali nišaljkama. Riječ nišaljka dolazi, pak, od riječi njihaljka jer u selu kažu "nišam se", što znači njišem se.

I tako su mladi išli od jedne do druge nišaljke i one koje ne stigoše obići jedne nedjelje, obišli bi druge ili treće... I ljuljali bi se kad ih pozove onaj koji se bijaše ljuljao ili kad im je došao red. Taj se običaj izgubio oko 1998. godine.

Neki su se i zaljubili na nišaljkama, a neke od tih ljubavi traju i danas. Zamislite da nekome danas kažete da ste se zaljubili na nišaljki!

Provevši svoju anketu, zaključismo da se malo Karaševaca danas sjeća nišaljki.

Karaševski knjižničar Jakob Domanjanc o nišaljki

Karaševski knjižničar Jakob Domanjanc o nišaljki

3:45