Međimursko "Meso z' tiblice" (Foto: wikimedia commons) Međimursko "Meso z' tiblice" (Foto: wikimedia commons)

U drvenoj posudi, koju Međimurci nazivaju tiblicom, ponegdje lojdricom, meso su obložili kosanom mašću i nastala je mesna delicija čiji se recept i dalje brižno čuva u međimurskim kuhinjama.

Autohtona mesna delicija (Foto: wikimedia commons)

Staru recepturu autohtonog mesnog nareska od djetinjstva zna i Sandra Nedeljko, iz malog međimurskog mjesta Puščina. Pamti kako su njezina prabaka i baka, koja je s djedom vodila malen obiteljski ugostiteljski obrt, spravljale to staro jelo još prije Drugog svjetskog rata. Iako precizne podatke o vremenu nastanka mesne gastro delicije nema, Sandra je sigurna kako se u njezinoj obitelji priprema gotovo stotinjak godina.

Stoljeće ljubavi

Postupak pripreme nije se puno promijenio. Drvena posuda, zamijenjena je metalnom, a proces su ubrzale snažnije pećnice. Sandra je nastavila obiteljsku tradiciju u svom restoranu.

- Meso dva dana nasoljeno stoji na tamnom i hladnom mjestu. Koristim 4 posto soli na kilu mesa. Nakon toga ide minimalno 2 tjedna u mokri „pac“. To je salamura - slana voda, u koju ide češnjak, papar u zrnu, po želji i lovorov list. Nakon toga kroz noć se cijedi i dimi se minimalno 1, pa sve do 3 – 4 dana. Nakon toga stavlja se u kipuću vodu u kojoj se prokuha, ocijedi i zapeče u pećnici, a kad se ohladi, slaže se u tiblicu - pojasnila je.

Tiblica, posuda u kojoj se meso priprema i čuva, najvažniji je dio priče. U njoj meso stoji minimalno mjesec dana dok ne sazrije i nakon toga spremno je za upotrebu.

- Bitno je da meso bude jako dobro stisnuto slaninama. Ne smije biti na zraku, da se ne pokvari. Slanina je mast koja se skuha, „skoše“, znači nasjecka, najčešće s mašinom za mljevenje mesa. Ta kuhana mast se umijesi sa solju, te nastaje masna i slana smjesa koja se oblaže po mesu.

Meso z' tiblice postalo je popularno i među turistima koji posjećuju Međimurje (Foto:Glas Hrvatske)

Usporedba s pršutom?

Komad mesa je isti – svinjski but ili svinjski kare, a u tiblicu ide bez kosti i bez kože, objasnila je Sandra. I jedno i drugo meso se soli. Pršut se ostavlja na zraku, no meso iz tiblice je tehnički obrađeno, kuha se i peče. Proces je dugotrajan. - Vrijeme je potrebno da se okusi prožmu, slanina da dobije okus po mesu, a meso upije masnoće. Nakon toga može stajati. Ako je dobro složeno, od 10 do 5 mjeseca meso se sigurno neće pokvariti. -

U svom restoranu, Sandra Nedeljko bez obzira na sezonu, svakodnevno servira „meso z' tiblice“. Nezaobilazni specijalitet na međimurskom stolu je i tenfanje - perad ili zečetina dinstana na luku, paprici, lovorom listu i kiselom vrhnju. Nedjeljnog ručka nema bez kuhane govedine, a na međimurskom stolu poslužuju se i trganci, krvavice, međimurska gibanica, štrukle.

Posebnost međimurske kuhinje i međimurske delikatese prepoznalo je Ministarstvo poljoprivrede i Rješenjem o prijelaznoj nacionalnoj zaštiti naziva, „Međimursko meso 'z tiblice“ zaštitili su oznakom zemljopisnog podrijetla. Zaštitom zemljopisnog podrijetla, ovaj međimurski specijalitet postat će prepoznatljiv i tražen i izvan granica Hrvatske.

Zaštićeno geografskim podrijetlom na tradicionalan međimurski način proizvodi Branimir Tomašić iz Mačkovca (Foto: Glas Hrvatske)