Festival klapa Omiš (Foto: Festival dalmatinskih klapa Omiš/Facebook) Festival klapa Omiš (Foto: Festival dalmatinskih klapa Omiš/Facebook)

Recept za dobru pismu je jednostavan – sunce, more, Dalmacija, prijateljstvo, ljubav, tradicija i nekoliko snažnih glasova. A kada u priču uđe i bevanda, klapskoj pismi nema kraja. Dugo u noć pjevat će o maslini, starom zvoniku, prvoj jubavi, ćaći i materi, o rodom mistu, moru, odlasku, povratku, svemu što tišti dalmatinsku dušu.

Klapa Vinčace iz Novog Vindolskog (Foto: Festival dalmatinskih klapa Omiš/Facebook)

Fenomen klapskog pjevanja poznat je još od 19. stoljeća. Prepoznatljiv stil pjevanja nastaje u vrijeme razvoja dalmatinskih gradova i mjesta, a nastanak prvih organiziranih crkvenih i svjetovnih pjevačkih zborova, gradskih limenih glazbi, tamburaških sastava i orkestara, direktno je utjecao na stvaranje i tradicionalnog dalmatinskog pjevanja.  Klapsko pjevanje vuče porijeklo iz gregorijanskih korala i crkvenog pjevanja, a najveći značaj dobiva pojavom Festivala klapa u Omišu, gdje se prvi put konkretiziraju pojam i riječ klapa, pojasnio je ravnatelj Festivala u Omišu Mijo Stanić.

Ocjene klapama tijekom Završne večeri muških klapa (Foto: Festival dalmatinskih klapa Omiš/Facebook)

Korijen riječi klapa, talijanski capulata označava družbu, družinu, skupinu ili kliku vezanu čvrstim vezama. Hrvatski leksikon pojam klape opisuje kao skupinu ili družbu pjevača narodnih pjesama ili skladbi nadahnutih dalmatinskim pučkim melosom.

Etnomuzikolog Joško Ćaleta navodi kako su naši pomorci koji su u Trst donosili vino slušali raspjevane sjeverne susjede te pjevanje u prijateljskim družinama preselili s tršćanskih pijaca i molova na Jadransku obalu. Uz prisno prijateljstvo, zajedničke poslovne i druge interese vezala se i ljubav prema pjesmi i zajedničkom muziciranju.

Ribari i težaci za svoju su dušu pjevali uz bok trgovcima i obrtnicima, učenicima i studentima najčešće u konobama. Osim za sebe, pjevali su i za druge, a posebna pjesma bila je namijenjena turistkinjama kojima su dalmatinski galebovi tako pokazivali naklonost, ali ih i pozivali da se i sljedećeg ljeta vrate na hrvatsku obalu.

- U početku je klapa označavala skupinu od 5 do 7 pjevača, dok ih je danas i veći broj. Klapska pisma govori o rodnom kraju srdeli, škoju, Dalmaciji, moru, ribi, ljubavi, svojoj dragoj, što su vječne teme narodnih pjesama - navodi Stanić.

Klapski način pjevanja opisuje kao a cappella, višeglasan, gdje prvi najviši, vodeći glas pjeva isključivo jedna osoba i pjeva se pretežito homofono. Karakter, glazbeni sadržaji i stilovi klapskog pjevanja mijenjali su se kroz razdoblja i slobodno prihvaćali vanjske utjecaje, što su i razlozi za današnju popularnost klapskog pjevanja, posebice među mlađom generacijom. 

 „Klapa je krug, a središte mu je Omiš.“

- Sve još počelo još 1966. godine, kada se na terasi jednog omiškog hotela oklupilo nekoliko klapa iz Dalmacije. To se ne računa kao festivalska godina nego kao prvo klapsko druženje u Omišu, no odmah je prepoznato kao susret od iznimnog značaja za hrvatsku kulturnu i nacionalnu baštinu - ispričao je Stanić.

Tradicija klapskog pjevanja razvila se tijekom muških druženja (Foto: Festival dalmatinskih klapa Omiš/Facebook)

Za razliku od ostalih smotri, susreta i festivala, Festival klapa u Omišu ima natjecateljski karakter. Jasno je pravilnikom određeno tko može, a tko ne pjevati na omiškoj pozornici. Određen je broj pjevača, broj izvedbi, raspored pjevača s prvim tenorom na lijevom krilu, isključivost a capella pjevanja. Struka ocjenjuje nastupe klapa, a njihova nagrada oduvijek je bila najvažnije festivalsko priznanje. Festival živi cijelu godinu, od kvalifikacija, organizacija, prednatjecanja, pa sve do glavne večeri festivala.

Već nakon prvih nekoliko godina festivala vodila se briga o novim skladbama, poticalo se etnomuzikologe na proučavanje baštine i zapisivanje novih napjeva. Stanić pojašnjava kako se festivalska priča brzo proširila. - '68. godine Televizija Zagreb prenosila je završnu večer. Kroz tih 50 godina i lokalni i nacionalni mediji pratili su festival, da bi od sredine 90-ih nastao „bum“ broja klapa i to ne samo u Dalmaciji već po cijeloj Hrvatskoj. -

Klapa Stine iz Zagreba (Foto: Festival dalmatinskih klapa Omiš/Facebook)

Tijekom posljednjih petnaestak godina nastao je niz novih natjecateljskih večeri, večeri izvornih napjeva, mješovitih klapa, klapa debitanata te tri do četiri eliminacijske večeri za sudjelovanje u finalu. Ove godine bilo je 12 natjecateljskih i revijalnih večeri, a iz Omiša festival se širi i na Bol na Braču te u Blatu na Korčulu gdje se odvija večer mješovitih klapa.

Koliko omiški Festival znači za klape, najbolje govore riječi jednog od najplodnijih i najizvođenijih autora stihova klapskih skladbi Jakše Fiamenga, „Klapa je krug, a središte mu je u Omišu.“ U Omišu Cetina ulazi u more. To je mjesto gdje se miješaju dva svijeta, dva pogleda na svijet, slatkovodni koji nosi rijeka i onaj slani, morski koji dočekuje rijeku i šalje ju na sve strane svijeta.

Naslovnica monografije koja slavi 50 godina festivala (Foto: Festival dalmatinskih klapa Omiš/Facebook)

Ministarstvo kulture RH upisom u Registar kulturnih dobara, klapu je prepoznalo kao nematerijalnu baštinu vrijednu javnoga promoviranja. Da bi se 2012. godine, u Parizu, klapsko pjevanje upisalo na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. 

Muzej klapa

Uz 50 godina Omiša vežu se i tri velika projekta: otvaranje muzeja festivala, izrada monografije i dokumentarne emisija. - Muzej nije na trajnom mjestu i zapravo nema status muzeja, već je to izložba s trajnim postavom. U jednom dijelu je i suvenirnica, a u većem dijelu muzeja postavljene su fotografije, dokumenti, slike. Dva su računala na kojim se multimedijalno mogu pogledati slike, video i audio materijali iz prošlosti - pojasnio je Stanić.

Pozornost na osobama koje su pridonijele razvoju Festivala i klapama s područja grada. Autorica muzeja je Matea Brstilo Rešetar, a dizajnerica muzejskog postava Nikolina Jelavić Mitrović. Monografija je predstavljena u srpnju, dok dokumentarni film koji se pretvorio u serijal, od sedam epizoda na program HRT-a stiže najesen.