Vrboska ima otočić u sredini uvale, povezan mostićima zbog kojeg ga zovu "Mala Venecija" (Foto: Tatjana Rau) Vrboska ima otočić u sredini uvale, povezan mostićima zbog kojeg ga zovu "Mala Venecija" (Foto: Tatjana Rau)

Kad je o otoku Hvaru riječ, težačka priča najjače uporište ima u glasovitom Starogradskom polju, najveće plodne ravnice na jadranskim otocima, između Staroga Grada, Jelse, Vrisnika i Pitava te na južnim padinama otoka kojim dominiraju čuveni vinogradi. 

U toj priči posebno su dojmljive terase u hvarskom kršu, danas uglavnom napuštene, teškom mukom iskrčene da bi se iz komadića zemlje izvuklo koliko god se može. 

Težak je kroz povijest činio čudo gradeći suhozide, terase, gomile, da bi stvorio barem malo obradive površine. Zahvaljujući njemu Starogradsko polje najbolje je očuvani grčki sustav podjele poljoprivrednog zemljišta na Mediteranu, uvršten na popis UNESCO-ve svjetske baštine 2008. godine., a na Hvaru još ima nadaleko hvaljenog vina, maslinova ulja, lavande i mnogih drugih otočkih proizvoda – ne u onoj mjeri koju povijest pamti, ali ipak onoliko koliko je upornih otočana dovoljno da očuvaju što im njihovi stari ostaviše i sačuvaju izvorne vrijednosti na kojima ih othraniše. 

Starogradsko polje danas ne obiluje poljoprivrednim kulturama kao nekad, jer prirodne su nepogode i valovi iseljavanja učinile svoje, pa su mnoge parcele zapuštene, a zaštita polja kao kulturnog krajolika upisanog u Registar kulturnih dobara RH određuje način uporabe i ponašanja u prostoru, te zadržavanje postojeće parcelacije koja se prepoznaje u suhozidnim međama, kako one nastale na grčkim pravcima prije gotovo 2 i pol stoljeća, tako i one nastale u kasnijim vremenskim periodima, ne ostavljaju potpuno slobodne ruke onima koji u polju još obrađuju parcele, stoga se svatko snalazi kako zna s onim što ima, u odnosu na ono što smije i može.

Ivo Fredotović iz Vrbanja, najvećeg sela u unutrašnjosti otoka, ne žali truda da iz obiteljskog naslijeđa izvuče maksimum za sebe i svoje potomke. 

Hvarski Hrvatski otočni proizvodi 

Udruga Trim iz Vrboske promovira 23 otočka proizvoda s oznakom Hrvatski otočni proizvod, a svoje projekte temelji na održivom razvoju i društvenom poduzetništvu, kako bi osvijestili mogućnost ostanka i opstanka na otoku. 

Vrboska na Hvaru

Hvar

12 fotografija

Skupljaju razno aromatsko bilje, voće, povrće, od kojih spravljaju tradicionalne otočke proizvode među kojima posebno mjesto zauzima lavanda – kraljica otoka, no tu su i ostale začinske biljke kao origano, ružmarin, pa agrumi od kojih se spravljaju marmelade, sokovi. Obnavlja se i proizvodnja buhača, prirodnog insekticida. U Vrboskoj je bio i mlin za mljevenje buhača koji je između Prvog i Drugog svjetskog rata bio jedan od glavnih izvoznih proizvoda otoka Hvara za cijeli svijet. 

U Velom Grablju i danas postoji destilerija petrola u kojoj se prerađuje lavandino ulje, a priča o glasovitoj hvarskoj lavandi krenula je baš iz tog sela u kojem je 1928. Bartul Tomičić posadio prvu levandu, nakon čega su zaživjela polja lavande u suhozidima. Priču o lavandi zaustavili su požari, poharavši polja, no udruga Pjover za zaštitu i revitalizaciju Velog Grablja trudi se podizanjem novih nasada i Festivalom levande koji se održava u lipnju, vratiti kraljici otoka stari sjaj. 

Od polja do konobe 

Tradicionalno, plodovi polja završavaju u konobi. - Konoba je puno više od mjesta u kojemu se čuva vino - ističe književnik Miki Bratanić iz Vrbanja, čija je obitelj vuče korijene još od Matija Ivanića, vođe znamenite Hvarske bune.

O fenomenu konobe koju naziva svetohraništem izvornih tradicijskih vrijednosti piše u svojim knjigama i kolumnama, a priču o svojoj konobi, koju je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 2014. godine zaštitilo kao kulturno dobro, posvećuje svim ostalim konobama, Dalmaciji i Hrvatskoj.