U požeškoj obitelji Diklić priprema se klecenbrot (Foto: Maja Luketić Raguž/Glas Hrvatske) U požeškoj obitelji Diklić priprema se klecenbrot (Foto: Maja Luketić Raguž/Glas Hrvatske)

 

 

I grad i selo u požeškom kraju, kriju brojne običaje vezane za blagdane Došašća i pripreme za najveći kršćanski blagdan Božić. A kroz priču o običajima projekt "Muzej u loncu" upravo kroz tradicijsku hranu donosi i priču o običajima.

- Ako ćemo pričati o gradu… tu je zaista bilo puno trgovina s kolonijalnom robom. Sve mirodije i začini su bili vrlo dostupni, kao naravno i šećer, tko god si ga je mogao priuštiti, ali uglavnom bogati obrtnici, građani i požeško plemstvo si je to moglo priuštiti. Dakle, gospođe, građanke u svojim su obiteljima počele s pripremama kolača već na početku prosinca. Tako da bi do Božića i Nove godine, taj broj dosegao, a gospođe su sve vrijedno zapisivale, broj bi dosegao između 20 i 30 raznih vrsta kolača - govori viša kustosica gradskog muzeja u Požegi Maja Žebčević Matić.

Baš kao i danas, domaćice su voljela da u te dane ničega ne nedostaje pa su se i međusobno nadmetale koja će osmisliti nešto novo. Mnogobrojna jela potekla su iz europskih recepata.

- Ali ono što je nama privuklo pozornost je jedno neobično jelo koje se zadržalo i pronašli smo ga u obitelji, među potomcima slavnog požeškog slikara Miroslava Kraljevića, u čijoj obitelji se pripremalo, a i dan danas ta obitelj to priprema jedno zanimljivo jelo. Priprema se samo za Božić a zove se klecenbrot. To je pripada u vrstu suhih kolača od suhog voća sa vrlo jednostavnim prhkim tijestom s mrvicom kvasca, gdje se pokazuje koliko je Božić poseban. Jer, doista, u taj kolač ide sve ono što ide u brojne kolače tijekom ostatka godine. Dakle, u taj se kolač slažu svi mogući dodaci poput arancina i orašastih plodova… brojno suho voće, sve se to prelijeva rumom i začinskim šećerima, vanil šećerom i u tome stoji cijele noći da bi se onda motalo u to tijesto i jelo se na sam Božić. Naravno da nam je to jelo dosklizalo, odnosno dosanjkalo tamo sa sjeverozapada, prvo u plemićke, a onda i u građanske kuće i tu se zadržalo - dodaje kustosica. 

Požeški klecenbrot (Foto: Maja Luketić Raguž/Glas Hrvatske)

A na selu, za Božić se pripremalo na sasvim drugačiji način, ističe viša kustosica Žebčević Matić. Za njega se pripremalo uglavnom velikim postovima: - ,Ono što je predstavljalo na neki način pripremu za tu blagu noć, za čarobnu noć Kristova rođenja je unošenje panja badnjaka i koji je trebao gorjeti čitavo vrijeme tih božićnih blagdana. No, tu je još niz malih običaja, poput onog neizostavnog češnjaka u medu što je bilo karakteristično i za selo i za grad. Ali ono što je zanimljivo da se na selu uz taj običaj Badnjaka, pripreme za Božić zadržala i priprema najstarijeg kolača kojeg su Hrvati donijeli sa sobom iz pradomovine, a zapravo riječ je o beskvasnim tankim pločama. Mi bismo danas, pečenoj na plohi štednjaka, odnosno nekada na otvorenom ognjištu danas to nazvali mlinci, jufke… a ovdje se zovu lokše. One su bile vrlo, vrlo tvrde a onda su se polijevale mednom, odnosno zašećerenom toplom vodom da omekane, te posipale šećerom, medom i orasima. I onda su ljudi sebi motali male smotuljke i tako kratili vrijeme do polnoćke.  

Na ovim se primjerima lijepo vidi razlika između božićnih običaja na selu i gradu gdje su bili otvoreni za novitete i gastronomske utjecaje koji su stizali sa raznih strana, ističe Žebčević Matić, pričajući nam priče o staroj Požegi: - Na selu su djeca Polnoćku čekala na slami pod stolom, grickajući tvrdu lokšu - finu, slatku zameđenu orasima, a u gradu su djeca pred večeru na kojoj je servirana riba, sladila se prvi i zadnji put u godini sa vajnsupom, odnosno s vinom u šećeru i jajima, kojeg su jeli žlicom iz šalica. To je bio zaista poseban doživljaj za djecu. Stoga, Badnjak i na selu i u gradu možemo zaključiti da je doista bio poseban i da je i hrana izražavala tu čarobnost iščekivanja Kristova rođenja.

Projekt "Muzej u loncu" gradskog muzeja Požega kojim su na jednom mjestu sakupljene sve ove slasne priče i recepti, svake se godine u vrijeme Adventa oživljavaju u Požegi. Stoga navretite li nekada u Požegu ne propustite probati ih u njihovoj ugostiteljskoj ponudi tradicijskih jela koja su ističe viša kustosica Maja Žebčević Matić prenositelji baštinskih priča.