Božićna pšenica (Foto: Slavica Štefić/Glas Hrvatske) Božićna pšenica (Foto: Slavica Štefić/Glas Hrvatske)

Sijanje pšenice na blagdan svete Barbare simbolizira proljeće u zimi i metaforički predstavlja sveca u svijetu koji živi svoju vjeru i predanost Bogu.

Običaj sijanja božićne pšenice prisutan je već tisućljećima u srednjoj Europi i Bliskom istoku. U tradiciji se vjeruje da uspješno žito simbolizira obilnu žetvu u narednoj godini, novi život i novi kruh. Također je simbol svjetlosti i nade. Danas je pšenica ukras za jaslice ispod božićnog drvca ili na stolu za svečani božićni ručak.

Još neproklijala pšenica (Foto: Slavica Štefić/Glas Hrvatske)

Tradicionalno sjetveni dani su na blagdan sv. Barbare (4.12.), na Marijin praznik (8.12.) i blagdan sv. Lucije (13.12.). Do Badnjaka su to već lijepe zelene vlati od dvadesetak centimetara. Što je busen gušći i zeleniji to će, kažu, biti bolja ljetina sljedeće godine.

Božićna pšenica je ukras za božićne blagdane - prirodno zelenilo, koje služi za uljepšavanje blagdanskoga stola koji ima i simboličko značenje. Kod nas se pšenica još često zna ukrasiti hrvatskom trobojnicom, a unutar nje neki stavljaju jabuku ili svijeću.

Legenda o sijanju pšenice

Na dan Božića, odnosno Isusovog rođenja, uz pšenicu se veže jedna legenda. Kad je Djevica Marija s malim Isusom bježala pred Herodovim vojnicima, zamolila je čovjeka koji je na njivi tek sijao pšenicu da ne laže progoniteljima nego da kaže istinu - da su bjegunci prošli pokraj njega kad je on sijao pšenicu. No, kad su progonitelji stigli, pšenica je, začudo, već izrasla velika i gusta pa su vojnici odustali od daljnje potjere misleći da je sjetva bila davno. I tako, zahvaljujući brzo narasloj pšenici, Marija i Isus bijahu spašeni, kaže legenda.