Nekada su zvjezdari išli selom i čestitali mještanima Božić i Novu godinu (Foto: Mirjana Žugec Pavičić) Nekada su zvjezdari išli selom i čestitali mještanima Božić i Novu godinu (Foto: Mirjana Žugec Pavičić)

Blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje, Katolička crkva slavi 6. siječnja u spomen na tri mudraca koji su prvi pohodili Isusa u betlehemskoj štalici. Iako su se božićni ukrasi ostavljali i do blagdana Svijećnice 2. veljače, većina vjernika će na Sveta tri kralja skinuti ukrase s jelki jer završava božićni, zimski ciklus narodnih običaja i počinje proljetni - pokladni.

Sveta tri kralja u Dalmaciji nazivaju Vodokršća ili Vodokršće, a razlog tom pučkome imenu dolazi od toga što se dan uoči blagdana ili na samo Bogojavljenje u crkvi blagoslivlja voda koju nakon posvete vjernici nose kućama.

Sveta voda tradicionalno se koristila pri svečanim obiteljskim molitvama, a za vrijeme grmljavine i nevremena grančicom bi se blagoslovila stoka kako ne bi nastradala ili bi se upotrijebila za blagoslov pri posljednjoj pomasti umirućeg ukućana.

U Slavoniji je nekada gospodar kućne zadruge određivao tko će od ukućana otići sa svetom vodom u polje, a tko blagu u štalu. U Gradskome muzeju u Požegi stoji zapis iz 1900. u kojemu je zapisano da bi najstarija žena trebala škropiti bunar i vrt, reduša ili žena koja je radila sve kućevne poslove škropila je živad, svinjar je svetom vodom škropio svinje, konjušar konje, a jedan od ukućana polja, livade i gumno.

Naš veliki etnolog Milovan Gavazzi zapisao je da su u starini u posavskim selima, mladići ponosno jahali na konjima i dolazili po svetu vodu u Trebarjevo. Ispred crkve bi se donijelo vjedro vode, svećenik bi u vodu stavio malo blagoslovljene soli, prekrižo vjedro i u vodu spustio križić. Blagosolov se dakle odvijao pred crkvom - kako piše Gavazzi – uz duga "štenja i zaklinjanja".

--- BEZ NASLOVA ---

Kviz: Sveta tri kralja

5 fotografija

U Istri se čestitanje običavalo na Božić, blagdan svetoga Stjepana, Novu godinu ili na zadnji dan za čestitanje – blagdan Sveta tri kralja.

Ujutro bi se okupili dječaci koji bi odlazili čestitati sumještanima i od njih su dobivali darove – govorilo se da će dobiti dobru ruku, obično orahe, jabuke ili lješnjake. No, darove su slali i Hrvati koji su živjeli izvan domovine. Tako Ottavio Rovis iz Žminja navodi kako se susretao s rođacima koji su živjeli u Trstu i koji su za blagdane donosili poklone na talijansko-jugoslavensku granicu.