Običaj je da se obitelj i prijatelji okuipljaju uz oganj (Foto: Silvija Bionda/Glas Hrvatske) Običaj je da se obitelj i prijatelji okuipljaju uz oganj (Foto: Silvija Bionda/Glas Hrvatske)

Dan bi završavao već u 16 sati i trebalo je nekako ispuniti vrijeme sve do 8 ujutro idućega dana, u doba kad nije bilo poljskih radova i puno posla oko kuće. Danas prela predstavljaju oživljavanje tradicije i prenošenje običaja na mlađe generacije. Baranjsko prelo u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru predstavlja uz sve to i pokušaj približavanja lokalnih običaja turistima.

Oni se sve više žele upoznati sa svime autohtonim i provesti vrijeme s domaćinima u stvarnim životnim situacijama - izvan luksuza velebnih resorta. Drugačiji je to pristup turizmu koji je u nas još u povoju, no u Baranji kreće velikim koracima.

Prelo u prošlosti - glavni oblik druženja zimi

Našlo se na dan Prela u Belom Manastiru mnogo zaljubljenika u tradiciju, ali i znatiželjnika koji o prelu nisu znali gotovo ništa. Prepun Etnološki centar te zadovoljna lica posjetitelja i sudionika govorila su više od riječi. Druženja slična prelima i danas se organiziraju u baranjskim selima, ponajviše zbog susreta s prijateljima, ali i obnavljanja tradicije koja se, kako ističu redom svi sudionici Baranjskog prela, ne smije zaboraviti. 

- Sjećam se prela u Gajiću kad sam bila mala, kad sam više smetala nego radila, igrala se, pravila bunare, malo oko kukuruza ako ga je netko krunio... Mlade snaše, divojke i žene u godinama vezle su, plele, heklale i pravile ono što će prvo nositi najmlađi. Razmjenjivali su se ručni radovi, divojke i momci su se susretali "na mesečine", u vrime od Marijina do fašanka su paljili ulice. Malo su pjevali, a više se gledali, divanili... i to je bila prilika da se zbliže pa da bude svatova - govori Eva Balatinac, članica KUD-a Hrvatska sloga iz Gajića.

Kolika je bila važnost prela u prošlosti, govori i činjenica da u baranjskim selima sve do šezdesetih godina prošloga stoljeća nije bilo struje pa su zimske noći zbog toga bile još duže. Donosilo se na prela i nadaleko poznate baranjske hrane, a tako je bilo i na ovom prelu koje je bilo prilika za kušanje starinskoga zimskog jela od svježeg i dimljenog mesa pirjanog s kupusom te okruglicama od dizanoga tijesta kuhanoga na pari. Bili su tu i nezaobilazni domaći kolači, baranjsko vino i druge delicije. 

Baranjska okućnica

Baranja

12 fotografija

- Mi smo generacija koja je otišla na ognjište i pokupila žar naših starih. Taj žar želimo rasplamsati u vatru, da se sačuva i nosi dalje... da se zna o starinskim jelima, starinskom načinu života, prelima, da to prenesemo na naše mlade. To svi želimo svi koji smo ovdje: Hrvati-Šokci, Mađari i Srbi. Svi smo zajedno, svi smo šareni i lijepi - otkriva Ljubica Bošnjak iz Branjina Vrha. 

Udruge su na Baranjskom prelu prikazale kako je bilo nekada, kad su na prelu sudjelovali svi - od najmlađih do najstarijih. Zbog toga je važno da se tradicija baranjskoga prela nastavi.

- Mi smo nekad živjeli za ta druženja i bilo bi lijepo da se i danas tako družimo. Jer, što je prelo nego preteča današnjega Facebooka? - pita se Ružica Joh iz Saveza mađarskih udruga.

Za baranjsko prelo - nema zime

- Posebnost baranjskoga prela odraz je multikulturalnosti te hrvatske regije. - U osam mjeseci koliko je Etnološki centar baranjske baštine otvoren imali smo pet tisuća posjetitelja, što smo po projektu Europske unije trebali ispuniti u pet godina. Centar je na raspolaganju svim Baranjcima, a njime uz druženje lokalnoga stanovništva, težimo postavljanju Baranje na turističku kartu Europe. Svake godine imamo porast od 20 posto u broju noćenja, tako da u našem kraju zaista nije sve crno kako se često piše - ističe direktor Turističke zajednice Baranje Matej Perkušić.

Sudeći prema viđenome, za baranjsko prelo - nema zime. Ili još bolje, svake će ga zime biti, zahvaljujući vrijednim Baranjcima dobre volje.