Foto: snimka zaslona/hrt.hr Foto: snimka zaslona/hrt.hr

Sporedna cesta kroz šumu vodi do Lisičina i Tomislavove kuće bez broja.

- Jednostavno sam odlučio da ovdje živim, ovdje mi je ljepše, ovdje mir, tišina. Nije više grad za mene, kaže Tomislav Baćurin.

Život na osami brzo mijenja prioritete.

- Bitno je hoćete li imati dovoljno drva za zimu, hoćete li imati vodu, što će biti ako se cijevi smrznu, što ako pumpa prestane raditi - kaže.

Zaposlen u informatičkoj tvrtki, posao obavlja od kuće. U međuvremenu uređuje dom i uči o vrtlarstvu. Svrate do Tomislava i slučajni prolaznici.

- Meni doslovno srne pasu pod prozorom, posjećuju me lisice, divlje svinje i moj mačak koji se trenutno skita negdje po selu - kaže Tomislav.

Foto: snimka zaslona/hrt.hr

O nekadašnjem životu u selu gdje je nekad živjelo oko 700 ljudi svjedoči osamljena crkva. Niže uz cestu, zaboravljena i napuštena ognjišta.

- Sada nažalost nema nikoga, postoji obnovljenih kuća, ali se nitko nije vratio, kaže. Osim Tomislava.

- I u tom miru ne smetamo puno. Izrazio je želju za pristupnim putom, to smo odradili kako je i htio i dalje mu ne smetamo - kaže Predrag Filić, načelnik općine Voćin.

Za sada jedini stanovnik Lisičina planira se baviti i pčelarstvom, poštujući ritam prirode koja ga je odavno privukla i dovela u okrilje šumovitog Papuka.