Ako ne budemo čitali neće nas biti, poručuje Nela (Foto: Kristina Ivandić/Glas Hrvatske) Ako ne budemo čitali neće nas biti, poručuje Nela (Foto: Kristina Ivandić/Glas Hrvatske)

Rođena je u Mrkonjić Gradu, no 22 godine Nela Stipančić Radonić nije boravila u rodnom gradu. Izbivanje iz mjesta svojih najljepših mladenačkih godina puno govori o situaciji koja je i danas tamo nepromjenjena.

- Ja sam Hrvatica iz Bosne i Hercegovine koja dijeli vrlo nesretnu, začuđujuću i zaprepašćujuću sudbinu sa svim Hrvatima tamo. Mi smo ljudi koji nisu dobrodošli u svojoj domovini. Hrvati su starosjedioci u Bosni, a u prošlosti, bili smo i većinski narod – napominje književnica koja je Bosni posvetila prvi roman "Grišnici i pravednici".

- U entitetu Republike Srpske živi 2,5 posto Hrvata i uopće se ne može govoriti o njihovu životu. Oni su protjerani, svaki njihov trag postojanja i njihovih korijena je izbrisan, izbrisani su hrvatski nazivi ulica. No, ja doista nemam mržnju u sebi - govori Nela.

Za sebe kaže da je tipična Hrvatica iz Bosne i poručuje: idemo dalje! - Zemaljske granice nisu najvažnije granice. Postoje duhovne dimenzije koje čovjeku puno više daju i koliko god nam otimali, ako smo duhovni, mi se osjećamo bogatima - govori Nela. 

Umjesto doktorata iz povijesti ponosna na četiri knjige 

Vodi je filozofija da treba upoznati što više različitih svjetova, jer su različitost i suživot ono čime je okružena odmalena. - Nisam ravnodušna prema situaciji u Hrvatskoj i BiH, no daleko od toga da tražim sažaljenje. Hrvati žive svugdje samo ne u svojoj domovini, no s velikom vjerom u budućnost, u sebe i svoj život, stvaramo, pišemo, mislimo i dok dišemo, ima nas i bit će nas - ističe. 

Francuski jezik učila je još u školskim klupama. Odrastajući, razvijala se njezina ljubav prema francuskoj kulturi, Parizu i svemu što prati maštu djeteta. Isto oduševljenje razvila je i prema ruskim književnicima Dostojevskom i Tolstoju. Nakon što je diplomirala francuski i ruski jezik i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, put ju je ipak odveo na magisterij komparativne politike na zagrebački Fakultet političkih znanosti.

- Tipična ja: jedno me zanima, a drugo me odvuče. Tako sam se zaljubljena u književnost, zainteresirala za komparativnu politiku – prisjeća se. U svom magisteriju promatrala je nove regionalizme Belgije i Španjolske, što je i danas vrlo aktualna tema.

Institucionalizam u proučavanju politike brzo ju je umorio. Željela je doktorirati povijest, no na kraju, umjesto doktorata na zidu, ponosno stoje njezine četiri izdane knjige: roman "Grišnici i pravednici (i njihovi savjetnici)" iz 2016., zbirka pjesama "Mjesečeva djeca" iz 2016., zbirka pjesama "Kamena šuma" iz 2017. te posljednja, roman "Putovanje u Indiju".

Osvojila je i treću nagradu na natječaju duhovne poezije u Mariji Bistrici (Foto:Kristina Ivandić/Glas Hrvatske)

Tih djela vjerojatno ne bi bilo da nije donijela odluku i napustila Hrvatsku.- Mi u Njemačkoj šokirani smo koliko obitelji svakodnevno dolazi iz Hrvatske. Svaki slučaj je individualan pa tako i moj. Od malih nogu bila sam prisiljena analizirati situacije koje su se odvijale oko mene, kako druge ne bih uvrijedila. Jer kad nas je baš briga za susjeda, događaju se loše stvari. U dubini sebe osjetila sam da se nešto mora ponovo promijeniti, te nakon što sam toliko puta promijenila adresu, odlučila sam to ponovo učiniti - prisjeća se književnica.

Domovina se voli i kad ne živite u njoj

Sa suprugom i djecom otišla je u München. Tamo se osjeća manje opterećeno. Prisjeća se Zagreba i svih ljudi koji hodaju s, kako kaže, vrećama stresa na leđima. - Nije problem otići, ali trebate znati zašto odlazite i trebate ostaviti povezicu sa zemljom. Zemlja nije kriva i zemlja se uvijek voli - jasna je njezina misao. 

Hrvati se u tom bavarskom gradu okupljaju i djeluju kroz različite udruge, od kojih se većina svodi na zavičajne. - To u meni budi veliku bol i nostalgiju, jer moje je srce i Bosna i Hrvatska i Europa i cijeli svijet. Razumijem da neki koji nisu toliko puta odlazili i nisu imali potrebu dijeliti s drugima, ostali su skučeniji u tom svom zavičaju – kaže. Uz zavičajne, velik je broj i sportskih udruga, a postoji i hrvatski akademski krug. Svoju je ulogu Nela pronašla u društvu "Hrvatsko obiteljsko kolo", u kojem je tajnica.

Javnim djelovanjem nastoji pridonijeti suradnji domovinske i iseljene Hrvatske, sudjelovala je na Hrvatskom iseljeničkom kongresu, članica je Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, pjesničke udruge Hrvatska izvandomovinska lirika iz New Yorka, piše za "Hrvatsko slovo", a suradnica je i na portalu Hrvatski glas Berlin.

Nela Stipančić Radonić, čitanje poezije

Nela Stipančić Radonić, čitanje poezije

1:27

Otkad zna za sebe piše poeziju, a shvatila je da nostalgija iz nje izvlači nešto posebno lijepo. No, prošlo je puno vremena dok svoje pjesme nije pokazala drugima koji su odmah prepoznali njezin talent. - Ako vam je nešto suđeno, to vas prati. Književnost je moj dječački i mladenački san, no to je i teret i odgovornost. Zato sam se bila spremna toga i odreći - kaže.

Napustivši Zagreb, pronašla je vrijeme, prostor i mir u kojem je nastala njezina prva zbirka poezije. U dalekom Münchenu, kako bi shvatila današnju situaciju u Bosni, krenula je proučavati srednjovjekovnu bosansku povijest i tako je nastao njezin prvi roman "Grišnici i pravednici".

Dobitnica je druge pjesničke nagrade "Stijeg slobode" u Kninu za najbolju domovinsku pjesmu (Foto: Kristina Ivandić/Glas Hrvatske)

U njoj se vratila u bosansko kraljevstvo, upoznala dinastiju Kotromanić i vladare, poznate na europskim dvorovima. - Moja je potreba bila vidjeti kako se Bosna razvijala prije nego je pala pred Osmanlijama. Nigdje nisam mogla pronaći knjigu koja sve to objedinjuje. Imala sam potrebu to istražiti i duhovi u meni su se smirili kad sam saznala kako je to nekad bilo - objašnjava.

"Putovanje u Indiju" putovanje je duše, simbolično, unutarnje čovjekovo putovanje, govori Nela. U njezinu životu bolje se razvijalo ono čemu je posvećivala srce i dušu. Smatra da je čovječanstvo došlo do vrhunca kad će ići prema dolje, a razlog tome vidi u napuštanju pravih ljudskih kvaliteta duha i emocija. - Tradicija Zapada to je zaboravila i predala se materijalnom, egoizmu, konzumerizmu. U romanu sam preko različitih likova istraživala na koji način se snalazimo u svijetu - objašnjava i zaključuje da smo svi mi putnici koji traže, smisao i zadovoljstvo, a tek kada ga nađemo u sebi onda smo mirni.

Iako se pišući roman i zabavila, svjesna je da je dotaknula duboke probleme koje vidi u hrvatskom društvu.- Nisam od onih koji vole da dominira negativno, nego tražim svjetlo u mraku. To je i moja poruka. Kada prepoznam osobu koja traži svjetlo, i meni je puno toplije - zaključuje Nela.