Hispanistica i književnica Željka Lovrenčić. (Foto: Luka Stanzl/ Pixsell) Hispanistica i književnica Željka Lovrenčić. (Foto: Luka Stanzl/ Pixsell)

Da ispiše svoja iskustva, poglavito ona iz Južne Amerike - trebaju joj tisuće stranica.

- Meksiko, prekrasna zemlja, prekrasni ljudi, u koji se uvijek rado vraćam i dobro nas pihvaćaju. Čile, moj duga domovina. Kuba, prekrasna zemlja, prekrasni ljudi, koji nas primaju otvorena srca. Kolumbija, pomalo divlja, ali lijepa. I tamo smo objavili knjigu. Objavila sam knjigu desetero hrvatskih pjesnika, koja je predstavljena u Bogoti i koja se čitala. Bilo je jako puno ljudi. Sa mnom je bila Božica Brkan, čiju pjesmu Vermut su naučili napamet – ispričala je književnica i hispanistica dr.sc. Željka Lovrenčić.

Costa Rica, Panama, Argentina, Urugvaj, Peru. U svim se tim zemljama osjeća kao kod kuće. Prevodeći hrvatske autore na španjolski jezik, ili pak one sa španjolskoga govornog područja na hrvatski - godinama već zbližava dva udaljena kontinenta, ali i jedan narod. Da nije bilo te hispanistice, tko bi devedestih godina znao da je u Čileu čak 300 književnika hrvatskoga podrijetla.

- Znači možemo govoriti o četiri naraštaja hrvatskih književnika. I oni su prepoznatljivi i vrlo cijenjeni u Čileu. Tu je jedan Antonio Scarmeta, vrhunski književnik, o njemu ne treba puno govoriti, Juan Mihovilović, Oscar Barientos Bradešić, akademik Andres Morales Milohnić – dodaje Lovrenčić.

(Foto: Luka Stanzl/ Pixsell)

Iako ne govore hrvatski jezik, snažno su povezani s domovinom predaka pa je književni trojac Mimica iz Čilea nedavno posjetio Hrvatsku i predstavio zbirku pripovjedaka ''Troje iz plemena''. Njihovi su preci iz okolice Omiša, iz Mimica.

Većina naših ljudi koja je dolazila na to područje, na krajnji jug Čilea su s otoka Brača. A trojica Mimičana odlučili su napisati zajedničku knjigu.

- Oni ne govore hrvatski jezik, nešto malo znaju, to su činjenice, međutim, ta ljubav prema hrvatskoj nije izbrisna. Oni su ponosni na svoje podrijetlo, svugdje ističu svoje podrijetlo, a mnogi od njih su i naši državljani. Imaju putovnice i vrlo rado dolaze k nama. Ja sam bila jako ganuta susretom s ovih troje književnika. Eujenija Mimicu Barasija znam još iz Punta Arenasa, jer sam tamo radila kao profesorica. Nismo se vidjeli pa jedno 20 godina. Bio je toliko sretan što je ovdje i stalno je ponavljao ovdje su moji korijeni. Tu je moj identitet. Vesna je bila zgodna kada je rekla: Sve sam više Hrvatica. Sve više plačem kad dolazim u Hrvatsku i kad odlazim iz Hrvatske – ispričala je hispanistica Lovrenčić.

Željka Lovrenčić živjela je šest godina u Latinskoj Americi. U Meksiku je pohađala poslijediplomski studij, dvije je godine u Punta Arenasu predavala hrvatski jezik i kulturu. U Santiagu je bila u diplomatskoj službi.

- Otišla sam iz Meksika fizički, ali ne srcem. To je poslije Čilea druga zemja koju volim. Često putujem u Guadalajaru i odlučila sam povezivati hrvatske književnike, odnosno predstavljati hrvatske književnike u svijetu. Surađujem s jednom nakladničkom kućom i mi smo do sada objavili šest autora hrvatskih – rekla je.

Za sebe kaže da je u svojoj biti istraživačica. Silno je veseli svako novo djelo koje tek treba prevesti.

- Otkrila sam Zinku Šarić Bardo. Perunasku književnicu hrvatskih korijena. Sasvim slučajno. Ona je došla u Barcelonu gdje joj je objavljena knjiga ''Tamo dalje od tvojih tragova'' i došla je u hrvatsko veleposlanstvo tražeći nekoga tko bi preveo na hrvatski knjigu. Eto, našli su me! – dodaje Lovrenčić.

Voditeljica Zbirke Inozemne Croatice, zaljubljenica u pisanu riječ, bila je počašćena time što ju je Zaklada Neruda tražila da prevede memoare Pabla Nerude Priznajem da sam živio. Sljedeće godine u suradnji s Društvom kubanskih književnika predstavit će hrvatske književnike i u Havani. I tako Željka Lovrenčić nastavlja čitati i pisati stranice svijeta.

Iznenađenje za tamošnju pubiku bit će predstavljanje drame Lutka Mire Gavrana u Nacionalnom kazalištu. Ako su glumcu kazališne daske te koje život znače, za Željku će to uvijek biti poezija, od koje ne odustaje.