Cvjetni trg (Foto: R. Mareković) Cvjetni trg (Foto: R. Mareković)

Na poticaj bana Josipa Jelačića, sedmog dana rujna 1850., carskim patentom spojeni su varoš Gradec, Kaptol, Nova Ves, Vlaška ulica, podgrađe i okolna sela. Tada je Zagreb počeo živjeti kao jedinstveni grad, a za prvoga je gradonačelnika izabran Janko Kamauf, posljednji varoški sudac Gradeca. Zagreb je u to vrijeme imao 16.036 stanovnika. Kamauf je upravljao gradom Zagrebom punih šest godina.

Sljedeći gradonačelnik kojeg sam izdvojio je sin je Pavla Hatza starijeg, koji je iz Ugarske doselio u Zagreb 1808. godine. Otac mu je bio trgovac, međutim nije potekao iz imućne obitelji. Zbog loše financijske situacije u kojoj se obitelj našla, Pavao Hatz stariji seli u Hrvatsku, točnije u Zagreb, i tako mlađi Hatz postaje rođenim Zagrepčaninom 15. veljače 1822.

Poput oca bavio se trgovinom i bio je jedan od najbogatijih Zagrepčana tog vremena. 1872. godine izabran je za gradonačelnika, a za njegova mandata dovršeno je uređenje Zrinjevca, osnovano Zagrebačko vatrogasno društvo, otvorene Hrvatska eskomptna banka i Zagrebačka pivovara.

Umro je 1873. godine te ga je na mjestu gradonačelnika naslijedio Stjepan Vrabčević, no već godinu kasnije na njegovo mjesto stiže bivši načelnik Karlovca i riječki dožupan, Ivan Vončina, koji je Zagrebu podario kemijski laboratorij, obrtnu školu i jedan od njegovih idioma, Botanički vrt. Kao i većina gradonačelnika, tako i Vončina ima svoju ulicu u srcu Zagreba; Vončininom krećete iz Vlaške u smjeru prozračne Šalate.

Jedan od velikih ljudi koji su vodili grad Zagreb je i Milan Amruš, koji je također jedan od svega dvojice (i to Milana) koji su vodili Metropolu u dva navrata. Klasičnu gimnaziju je završio u Zagrebu, Medicinu na Jozefinskoj akademiji u Beču, dok je kao vojni liječnik postavio temelje modernoj zdravstvenoj službi u Bosni i Hercegovini. Završio je i studij prava te se vratio u Zagreb, a jedna od prvih akcija koju je poduzeo po povratku u svoj grad bila je ustrojstvo Medicinskog fakulteta. U to vrijeme počinje se aktivno baviti politikom kao član Neodvisne narodne stranke i biva izabran za narodnoga zastupnika u Hrvatskom saboru.

Gradonačelnik Zagreba bio je od 1890. do 1892. i od 1904. do 1910., a tijekom njegovih mandata Zagreb dobiva asfaltirane ulice, električnu uličnu rasvjetu, Zavod za njegu dojenčadi, uspinjaču koja povezuje donji i gornji dio grada, 1891. uveo je konjski tramvaj te je godinu dana kasnije inicirao i gradnju električne centrale koja će grad opskrbljivati strujom, dok je za to stručnu pomoć zatražio i dobio od Nikole Tesle. Također je njegovom zaslugom Zagreb dobio i danas egzistirajući javni zahod na Jelačićevu trgu 1909. godine, a svoj znatni imetak Amruš je oporučno ostavio Gradu u dobrotvorne svrhe. Kakav velikan! Ne mogu zamisliti takvu gestu danas…

Vjekoslav Heinzel bio je arhitekt i zagrebački gradonačelnik. Povijesno i civilizacijski gledano, najviše je pridonio da Zagreb dobije sadržajno i estetski velegradske vizure te postane relevantna europska civilizacijska, kulturna i turistička metropola.

Za vrijeme stare Jugoslavije, Heinzel je prvi put izabran za gradonačelnika 1920. godine, te iako je u međuvremenu gradska uprava privremeno raspuštena, njegov mandat se protegnuo do 1928. Njegova uprava je organizirala izgradnju velikih dijelova današnje Peščenice, Trnja, Trešnjevke, Maksimira i drugih gradskih četvrti. Pomogao je izgradnju i proširenje brojnih bolnica, izgradnju tržnice Dolac i rekonstrukciju Lašćinske ceste, danas avenije Vjekoslava Heinzela, istaknute prometnice koja povezuje sjeverni i južni dio grada. Tijekom Heinzelovog gradonačelničkog mandata, Zagreb je instalirao svoju prvu automatsku razvodnu ploču, kapaciteta 7000 telefonskih pretplatnika.

U poslijeratnoj povijesti grada, najdominantniji prvi čovjek u svakom pozitivnom smislu bio je Večeslav Holjevac. U vrijeme njegovog mandata od 1952. do 1962., Zagreb je "prešao preko Save". Kao zagrebački gradonačelnik proveo je smjele urbanističke zahvate te se uspješno odupro pokušajima odvlačenja nekoć prestižnog Zagrebačkog velesajma u Beograd. Svojom samostalnom i energičnom politikom Holjevac se sukobio s jugoslavenskim političkim vrhom, a nakon objavljivanja "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika" 1967., isključen je iz Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.

Ovo su ljudi koji su udarili temelje Zagreba. Iako se Zagreb godinama mijenjao i bivao pogođen velikim migracijama u zadnjih tridesetak godina, te je dodatno nokautiran potresima unatrag 365 dana, još uvijek je tu. U ovih 170 godina imali smo 55. gradonačelnika, od kojih su se ipak samo neki od njih prometnuli u prave vođe i vođe koje ćemo dugoročno pamtiti po dobru. Ostavština tih lidera hrvatske metropole odoljela je zubu vremena, a vrijeme je, ne zaboravimo, najstroži sudac, sudac koji ne prašta.

Do sljedećeg bloga, serbus/servus i zdravi bili!