(Foto: screenshot/članak) (Foto: screenshot/članak)

Donedavno su sve izložbene dvorane bile zatvorene, a svi budući događaji otkazani ili odgođeni. Kako ste?

Scenarij je doista grozan. Ponekad se osjećam kao da vegetiram u paralelnom svijetu. Stoga mi pada na pamet komad "We are on way to nowhere, come on inside/Na putu smo nikamo, uđi", kad pomislim na život koji nam je odjednom tako napadno predefiniran. Naš vlastiti život. Tako ne, molim lijepo.

Pogađa li i vas zabrana događanja?

Da. Jedan hiper-turbo-cool međunarodni događaj ("Printemps des poètes/Proljeće pjesnika" u Luksemburgu), na kojemu sam pozvan zastupati Lihtenštajn, prvi je krenuo po zlu. Taj je poziv bio više nego običan kompliment mom književnom djelu. Kompliment koji sam samo ja (neizravno) isforsirao. A nešto slično vam se može dogoditi samo jedanput u dimenziji percepcije koju nazivamo životom. K tome, bilo je i još nešto drugo, nešto što ima veze s mojim interdisciplinarnim projektom "Spiralni kanali."

Jeste li razmišljali o alternativama putem kojih biste sad više pokazivali svoju umjetnost na mreži, online?

Možete to provjeriti, raspitati se... Bio sam pionir u tom "besmislu". Sjećam se da mi se dosta mojih dobronamjernih kolega prvo smijalo zbog brutalnosti moje prisutnosti na internetu. S nevjerojatnom odgodom svi su bili tamo. U sustavu u koji smo - s pravom - to znam danas znam, vjerovali. Dugo godina sam ulagao u nešto, što se s mog stajališta sad odjednom čini vrlo upitnim.

Postoje li pozitivni učinci širenja virusa za vas?

Čini mi da je cijelo to kazalište poprilično "sranje". Nema inspiracije. Odnosno, ne vjerujem u inspiraciju - nego u kreativne procese, u kreativni rad. Imate nešto u žilama ili ne. Stvoreni ste za nešto ili to niste. "Pravi umjetnici" funkcioniraju drugačije. Ali postoje li pravi umjetnici? To je već druga tema.

Kakvo je vaše planiranje budućnosti u ovom trenutku?

Nema budućnosti. Skoro je umrla. Ono što ovdje želimo shvatiti kao budućnost u svemiru je odavno prošlost. Čovjek zapravo ima pogrešnu percepciju prošlosti i budućnosti. Čovjek u onima koji su se ovdje vidjeli kao umjetnici je odavno odustao od postojanja i izgleda da je spreman za golemu mutaciju, transformaciju. Ne planiram ništa. Sâm sam samo dio plana.

Koji su projekti koje trenutačno provodite?

U ovo doba krize sam stvorio i mnogo novih originalnih djela. Svjetski grafički dizajneri ("Worldwide Graphic Designers") su me pozvali da sudjelujem u videu koji je pripremilo vodstvo organizacije "Graphic Stories Cyprus". U njemu 33 grafička dizajnera iz 21 zemlje predstavljaju svoje poruke o jednoj temi. Taj je video od tada emitiran u nekim ciparskim i grčkim medijima, kao i u jednoj TV emisiji na Cipru. Dizajnirao sam i plakate za Dan grafičkih dizajnera koji se u Meksiku održao 27. travnja u ime Međunarodne mreže vizualnog stvaralaštva (RINC). Za bijenale Calanca 2021. u Švicarskoj napravio sam plakat na temu "Help! I'm burning!/Upomoć! Gorim!". Trinaesto izdanje festivala "Printemps des poètes/Proljeće pjesnika" u Luksemburgu, na kojem sam trebao recitirati svoju poeziju, nažalost je odgođeno do jeseni.

Postoje li još neki novi projekti?

U Hrvatskoj je skladateljica Tatjana Vorel tri moja teksta ukomponirala u različite arije. Jednom je himna spiralnih kanala bila skladana na makedonskom za ženski pjevački zbor, a dvaput na hrvatskom za bariton i klavir. Ovom prilikom želim zahvaliti Draženu Domjaniću na posredovanju - spomenute dvije skladbe nalaze se kod dobro poznatoga baritona u Koelnu i on je s njima vrlo, vrlo zadovoljan. Sve je ovo za mene novo područje i zato sam posebno uzbuđen. Vidjet ćemo što će se s time jednom dogoditi, možda u paralelnom svijetu. Ili možda ipak ne!

(Lichtensteiner Vaterland)