Pjesnik Vinko Nikolić u očima slikara Kristijana Krekovića (Foto: Croatian History) Pjesnik Vinko Nikolić u očima slikara Kristijana Krekovića (Foto: Croatian History)

Put iz rodnog Šibenika prema Barceloni i Buenos Airesu te povratak u domovinu bio je kvrgav i popločan političkom borbom koju je protiv ondašnjeg političkog sustava vodio izbrušenim novinarskim jezikom.  

Pamtimo ga kao dugogodišnjeg urednika najpoznatijeg emigrantskog časopisa „Hrvatske revije“, utemeljenog u Buenos Airesu 1951. godine, kojeg je uređivao u Barceloni, a kasnije i u Zagrebu. 

Molitva za Hrvatsku 

Njegov literarni opus promatramo i kroz dnevnik lirike koji je uvršten u antologiju hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća. „Tko ne voli jezik svoga zavičaja, ne može voljeti ni jezik svoje domovine“, rekao je svojedobno i činio ga – svoj dolački, šibenski dijalekt – neodjeljivom kockicom svojeg identiteta.

Uz znanstvenu i književnu esejistiku, u Reviji je objavljivao memoare istaknutih hrvatskih političkih emigranata 

Majka, domovina i zavičaj središnje su teme Nikolićevog pjesničkog izraza. „Lirika grude“, „Proljetna svitanja“ i „Svijetli putovi“, Moj grad, „Gorak je zemje kruv“ neki su od vrijednih naslova. 

Gorčina i tuga, egzil, a kasnije nada, obilježili su njegove emigrantske godine. Preživio je Bleiburg, logore u Italiji, pobjegao u Francusku i brodom iz Marseilla otplovio prema Buenos Airesu. 8. lipnja 1947. stigao je u Argentinu i taj dan zabilježio sonetom „Saludo a la Argetina“. 

Uz zbirku pjesama „Izgubljena domovina“, knjige „Oskvrnuto proljeće“ i „Molitva za moju Hrvatsku“ prve su i jedine u emigrantskoj književnosti do 1950. godine. 

Uspio je sačuvati jedanaest knjiga – pet ukoričenih pjesničkih zbirki i pet antologija: Hrvatska majka u pjesmi, Hrvatsko pjesništvo između dva rata, Hrvatska domovina, Lovori i Pjesme o majci te knjigu eseja Nacionalni zadaci književnosti. 

Središnje su teme njegova nostalgičnog pjesništva zavičaj, majka, more, Bog, domovina i povratak. 

Desetljeća tuđine 

Njegovo putovanje od Italije, Buenos Airesa, Barcelone, Pariza do Zagreba trajalo je više od 45 godina. 1990. vratio se u Hrvatsku i uključio u politički i kulturni život nove Hrvatske. Bio je zastupnik u Županijskom domu Hrvatskoga Sabora, predsjednik Hrvatske matice iseljenika te dopredsjednik Matice hrvatske. 

Nastavio je objavljivati Hrvatsku reviju koja je izlazila u nakladi Matice hrvatske. Sačuvao je cjelokupne komplete izdanja Revije i darovao ih Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici kao testamente hrvatske iseljeničke povijesti. 

- Gradio je mostove, pridonosio očuvanju i bogaćenju hrvatskoga jezika i priloga o hrvatskoj povijesti, pisao o našim duhovnim prvacima u znanosti, kulturi i politici, pridonosio jačanju hrvatske državotvorne misli i demokratskih načela među hrvatskom inteligencijom u svijetu – o njemu je zapisao kritičar Miljenko Buljac

Velikan hrvatske iseljeničke poezije Vinko Nikolić nemirna životna putovanja završio je ondje otkud je i krenuo, u smiraju rodnog Dolca, u srpnju 1997. godine.