Vladimir Jakopanec (Foto: screenshot tv emisija Globalna Hrvatska) Vladimir Jakopanec (Foto: screenshot tv emisija Globalna Hrvatska)

Jedna je od glavnih veza s matičnom zemljom kultura i jezik. Već sredinom 1970-ih neke su institucije u Australiji počele prevoditi knjige na hrvatski jezik, organizirati tečajeve te emitirati radijski program na hrvatskome. Australske su vlasti priznale posebnost našega jezika godine 1979. Tako je osnovan i Institut za hrvatski jezik u Melbourneu te omogućeno učenje hrvatskoga jezika u Viktoriji u sklopu subotnjih škola modernih jezika. 

U Victorian school of languages u Melbourneu hrvatski jezik predaje i Vladimir Jakopanec. Uči ga 250 studenata u Viktoriji te dvije stotine u Melbourneu. 

- Interes je još uvijek prilično jak s obzirom na to da za neke jezike interes toliko slabi da su jednostavno ukinuti, kao što su makedonski, njemački i još neki europski jezici – govori Jakopanec. 

Jezik predaka itekako važan

Asimilacija je učinila svoje. Jakopanec kaže da čak ni roditelji više s djecom doma ne govore hrvatskim jezikom. 

- Oni sada svoju djecu tjeraju na neki način u škole gdje se uči hrvatski da bi bar oni vratili svoj hrvatski identitet – govori. 

Zadaća je profesora uvjeriti ih da je jezik predaka itekako važan za njih same i u tome su prilično uspješni. Svake godine na hrvatskome maturira od 30 do 70 učenika. Motivi su različiti, a osjećaj pripadnosti budi se u tinejdžerskoj dobi. 

Profesori se sami snalaze

Gotovo bez iznimke, djeca koja upisuju školu u dobi od sedam godina ne znaju jezik pa im udžbenici iz Hrvatske prilagođeni našim osnovnoškolcima nisu od velike pomoći. Snalaze se sami i pronalaze načine na koji će djecu učiti jezik, kaže Jakopanec. 

"Prešutio sam razlog"

Vladimir Jakopanec rođen je u srcu Hrvatskog zagorja, a odrastao u Koprivnici. Kada svojim učenicima pokazuje fotografije iz djetinjstva, često ga pitaju zašto je otišao. 

- Jako teško je odgovoriti na to pitanje ako niste spremni, teško je reći učenicima da u to doba kad sam ja odlazio baš nije bilo lako živjeti u ovoj lijepoj zemlji. Mislim da bi ih to razočaralo pa onda jednostavno - ja sam izabrao put da to prešutim - otkriva. 

Requiem na Bellu Nemeth

Diplomirao je engleski, hrvatski i teologiju, no nije mogao preživjeti u Hrvatskoj pa se '87. sa suprugom odselio u zemlju velikih mogućnosti. Bavio se primijenjenom umjetnošću: vodio studio za restauriranje pozlaćenih antikviteta te ostavio nekoliko skulptura u bronci melburnškim parkovima.

(Foto: screenshot tv emisija Globalna Hrvatska)

O svojem iskustvu piše kao nijedan iseljenički pisac dosad. Hrvatska ga publika itekako voli, a u to se i sam uvjerio diljem Hrvatske predstavljajući novi roman Requiem na Bellu Nemeth. Pisat će i dalje jer, priznaje, tako ublažava nostalgiju i živ je njegov odnos s domovinom.  

Reportažu pogledajte u televizijskoj emisiji Globalna Hrvatska.

Globalna Hrvatska (31.5.2019.)

Globalna Hrvatska (31.5.2019.)

39:50