Foto: screenshot/Globalna Hrvatska Foto: screenshot/Globalna Hrvatska

- Otišla sam iz Bosne zbog rata, 92., i naselili smo se u Zagrebu, par godina. Tu sam išla i u školu, na Trešnjevci, onda sam jedno kratko vrijeme u Virovitici živjela, odnosno jedno mjesto pored Virovitice, da bi nakon nekoliko mjeseci roditelji se ipak odlučili da se selimo za Njemačku. Mi smo nastavili taj izbjeglički put prema Njemačkoj - govori Abel.

Foto: screenshot/Globalna Hrvatska

I kad je rat formalno završio, obitelj je zaključila kako još nije sazrelo vrijeme za povratak u srednju Bosnu. Tako je Biljana studirala u Sjedinjenim Državama. Ondje je i osnovala tvrtku za kreativni brending i digitalna rješenja, a prije nekoliko godina i tvrtku kćer u Travniku, u BiH.

- Nekako sam smatrala da je tu lijepo doć, obić obitelj i svi su bili tu. Međutim, počelo se dešavat da je svake godine bilo sve manje ljudi tu, odnosno u Travniku. I pitala sam se zašto je to tako, zašto ljudi ne ostaju, zašto nemaju želju da nešto rade u svojoj zemlji, odakle jesu. Mir je sad, evo imaju sve prilike. Međutim, imam osjećaj da su ljudi počeli gubit nadu da imaju snagu da se bore. Ja sam iz neke svoje želje, jel, da možda ulijem malo nade da ipak nije tako strašno, odlučila da pokrenem posao i da radim s mladim ljudima. Jer oni su ti koji zaista mogu promjene pravit - kaže Biljana Abel.

Danas ju obiteljski život ponajviše veže za Hrvatsku, a za BiH i SAD - poslovne obveze.

- U Americi ima jako puno iseljene Hrvatske, jako puno ljudi koji su se davno iselili. Njihova djeca su danas poznati stručnjaci na raznim poljima od medicine do inženjeringa. Ali, kao i svugdje - ljudi traže poslove, poslovne veze i komunikacije, i gdje bi bilo ljepše to nać nego s ljudima koji imaju zajedničke korijene. A Hrvati su inače generalno jako povezani u svojim zajednicama u Americi - ističe Abel.

Foto: screenshot/Globalna Hrvatska

U Clevelandu je bila na čelu jedne od najvećih podružnica Udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka koja je prošle godine organizirala vrlo uspješnu godišnju konferenciju.

- Život je takav: on nosi svoje lijepe strane i one koje možda nisu tako lijepe. Svaki dan je neka vrsta borbe. Ali bez obzira, bilo na poslu, bilo u sportu, nema veze čim se bavimo, svugdje postoji nešto s čime se borimo i na čemu moramo raditi. Tako da smatram bilo to ovdje doma u Hrvatskoj ili vani, jednostavno da prihvatimo da moramo uzet stvari u svoje ruke. Voljela bih da se možda malo više što se tiče same zemlje, da se neke stvari u administraciji malo ubrzaju, da se poprave, da se ljudima omogući da na neki brži način srede što trebaju da srede bilo poslovno bilo privatno. Htjela bih da se ljudi više povežu s iseljenom Hrvatskom. Mi zaista imamo jako puno prilike da poslujemo zajedno. Ja to radim svaki dan - kaže Abel.

- Mislim da je prednost biti žena. Žene su uporne, one se nekako uvijek izbore za svoje, kaže. Danas u poslovnom svijetu jedna velika vrlina je upornost. I to je ono što danas žene i čini uspješnim - poručuje Abel.

Reportažu pogledajte u emisiji Globalna Hrvatska, od 11. minute.

Globalna Hrvatska (5.3.2020.)

Globalna Hrvatska (5.3.2020.)

1.24:53