(Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot) (Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot)

Za sve je kriva stipendija i želja za usavršavanjem i studiranjem u stranoj zemlji, kaže Simona Muslim, medicinska tehničarka i bivša košarkašica Jugoplastike. S punoljetnošću rastu ambicije, a Italija je bila idealno odredište za mlade, željne novih iskustava. Mislila je poput mnogih - otići će i vratiti se, ali ubrzo je u Hrvatskoj počeo rat. Umjesto povratka, upisala je u Rimu studij komunikologije.

Moj život u Rimu je bio prvih par godina jako težak, ali uvijek sam se nadala nečemu boljem i mislila sam da će me taj studij ipak negdje dovesti – ispričala je poduzetnica Simona Muslim.

Poduzetnica Simona Muslim. (Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot)

No da joj je netko rekao kako će u samome središtu Rima postati vlasnicom i voditeljicom dvaju malih hotela - to nikada ne bi povjerovala. A još k tomu da će na samo 200 m udaljenosti, na jednom od najposjećenijih turističkih mjesta na svijetu, restorane voditi njezina prijateljica, Splićanka Tatjana Pavelić - to bi tada zvučalo kao bajka.

- Ovdje smo u centru Rima u ulici Via delle paste, koja je dobila ime po butigama koje su u srednjem vijeku ovdje proizvodile ručno rađenu tjesteninu. Na kraju naše ulice je Panteon, ovdje iza je Piazza di pietra sa čuvenim Adrianom, koji je bio svojevremena burza u starom Rimu – kazala je ugostiteljica Tatjana Pavelić.

Tu, na ovome mjestu, počela je Tatjanina talijanska pustolovina. Studentica orijentalne filologije, arapskog i turskog jezika danas je uspješna ugostiteljica, vlasnica restorana, pizzerije, enoteke i knjižnice. I baš kao u bajci, radi u ulici iz 16. stoljeća, svojevrsnom prenoćištu franjevaca, studenata teologije. Zašto su ostale ondje? Prst Božji ili slučajnost?

Ugostiteljica Tatjana Pavelić. (Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot)

- Nakon 5, 6 godina u Rimu, falio mi je Split, riva, moje djetinjstvo. Osjećala sam se kao da sam došla tu na neko određeno vrijeme, ali ne za stalno. I kad sam odlučila da definitivno ostavim Rim, desilo se eto to da sam upoznala moga muža – kazala je Simona.

Tatjana je sanjala o zapošljavanju na Bliskome istoku, ali posao u struci nikada nije našla. U Rimu je radila različite poslove i 1991. upoznala supruga te s njim počela voditi restoran.

- To je jedna ogromna strast i način života. Mi radimo od 12, do 16 sati dnevno. Provodimo u našim restoranima cijeli naš život. Nemamo nikakav privatni život, apsolutno. Naša kćer je odrasla u restoranu, a ja sam se vratila na posao 10 dana nakon porodiljnog – rekla je Tatjana.

U njihovu su restoranu jeli mnogi svjetski uglednici.

- Imali smo predsjednika Gorbačova i Helmuta Kohla. Različite filmske zvijezde, od kojih je najpoznatija Sharon Stone, koja je bila tu dva tri puta, zato što kolaboriramo sa zajednicom koja prati Nobelovce, čuvene ličnosti koje dođu u grad dobivati različita odlikovanja – dodala je.

(Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot)

Ugostiteljstvo je složen posao koji zahtjeva ozbiljnost, preciznost, predanost, ali i vještu komunikaciju. Sve je to svladala što smatra svojim najvećim uspjehom.

- Mislim na naši ljudi općenito su uspješni, u bilo kojem poslu, u bilo kojim zemljama, mislim da kad nam se nešto sviđa, kad to volimo, mi damo sve od sebe. Mislim da je to baš karakteristika hrvatskog naroda – istaknula je Simona Muslim.

A kad se tomu doda i ono malo splitskog dišpeta - nema toga što se ne može! Tako je Simona i supruga iz patrijarhalne sredine uvjerila da je brak dobar jedino ako obveze dijelite, kako kaže, fifty fifty.

Na tisuću stanovnika u Italiji svaki je peti stranac. Ta zemlja dobro prihvaća pridošlice, ističe Simona, i to je iskusila na vlastitom primjeru. Suživot je posvuda moguć ako se čovjek prilagodi, ali uvijek se uspoređuju mentaliteti.

- Mislim da su naši ljudi koliko toliko otvoreniji i ono što misle to ti kažu. Ovdje je tu dosta, mi ćemo to ovako, mi ćemo to onako. Mislim da im fali malo onoga što mi imamo, osjećati se stvarno Talijan, kao što se mi u Hrvatskoj i izvan Hrvatke stvarno osjećamo Hrvatima – dodala je Simona.

(Foto: Globalna Hrvatska/ screenshot)

Hrvatsko su državljanstvo obje zadržale, a ljubav prema rodnome gradu ne blijedi, čak štoviše, s godinama raste.

- Taj osjećaj je uvijek u meni. On se ne može opisat, on se može samo doživjet. Kad ja dođem s avionom i kad gledam kroz prozor i gedam naše otoke, onda ga ja doživim sto posto – istaknula je poduzetnica Simona.

- Ja sam više godina ovdje, skoro 30 i 18 u Splitu. Ali moji osjećaji, moji ricordi, sve je vezano za onih 18 godina – zaključila je Simona.

Sve ceste ipak vode u Rim. Nema onoga tko je bio ondje, a da u Fontanu di Trevi nije bacio novčić, nije nešto poželio. Simona i Tatjana požele dobro Rimu, jer je jedan od najljepših gradova na svijetu, ''Caput mundi'' koji ih je prihvatio, ali ipak - nima Splita do Splita.