Foto: kolaž Foto: kolaž

Osnovana je u krugu katoličke inteligencije. Kao inicijatori osnutka Vojvođansko-hrvatske stranke, kako su je zvali bački Hrvati, javljaju se narodni zastupnici Privremene narodne skupštine Kraljevine SHS, župnici Blaško Rajić iz Kera, koji je ujedno izabran za predsjednika stranke, i Ivan Evetović iz Bača.

Prema osnovnim programskim načelima, zamišljena je da bude ne samo narodna stranka bačkih Hrvata, nego i kao zastupnica prava Katoličke Crkve i autonomije Vojvodine. Osim toga, pristaše stranke zauzimali su se za priznanje hrvatstva bačkih Bunjevaca i Šokaca, koje su nove vlasti počele osporavati. Kako bi istaknuli svoju nacionalnu orijentiranost, vođe su glasilu stranke, listu Neven 1922. dali i poseban podnaslov "list bunjevačkih Hrvata".

U prosvjetnim pitanjima borila se za pravo Hrvata katolika na škole u kojima će se poučavati u duhu katoličke vjere i na hrvatskom jeziku.

U gospodarskim pitanjima borila se za ravnopravniju agrarnu reformu, odnosno za dodjelu zemlje hrvatskim bezemljašima u Vojvodini, a ne samo favoriziranim solunskim dobrovoljcima, koji su u to doba kolonizirani u Bačku.

Kao pravi izraz narodne volje, uživala je široki ugled bunjevačkih i šokačkih slojeva u Bačkoj. Na izborima 1920. osvojila je četiri zastupnička mandata, a na izborima 1923. godine tri. Premda relativno mala, ostavljala je snažan dojam kod suvremenika, nastupajući kao tipično oporbena stranka. Poslije četiri godine postojanja, doživjela je koncem 1924. rascjep u svojim redovima na svjetovno i duhovno krilo. Svjetovno krilo je opstalo kao Bunjevačko-šokačka stranka pod vodstvom Mirka Ivkovića Ivandekića, a duhovno krilo pak je postalo Vojvođanska pučka stranka pod vodstvom Blaška Rajića. Uslijed velikog pritiska policijskog aparata, Bunjevačko-šokačka stranka nije prošla na izborima 1925.

Kao izvanparlamentarna oporbena stranka djelovala je sve do 27. lipnja 1926., kada je ujedinjena s Hrvatskom seljačkom strankom. Tome su prethodili brojni razgovori, sastanci i mitinzi s predstavnicima HSS-a, od kojih je najvažniji bio okružni zbor HSS-a održan u Somboru 24. svibnja 1926. Na tom zboru je sudjelovao sam predsjednik HSS-a Stjepan Radić te je pročitana deklaracija kojom je ustvrđeno kako Bunjevačko-šokačka stranka kao takva prestaje postojati, sve njezine mjesne organizacije postaju organizacijama HSS-a, a njezino glasilo Neven postaje "glasilom HSS-a za Srijem i Vojvodinu".

Povijest političkog organiziranja i djelovanja Hrvata u Vojvodini duga je i bogata, a Bunjevačko-šokačka stranka važna je kocka u tome mozaiku. Osim jasnih i dosljednih nacionalno-ideologijskih sastavnica, moralno uzorno držanje njezinih prvaka, žrtve koje su podnosili radi zauzimanja za dobro puka kojeg su zastupali, ostali su trajnim zalogom i nama danas koji baštinimo njihovo postojanje na političkom polju Hrvata u Srbiji. (Tekst: Tomislav Žigmanov)

Detaljniju analizu djelovanja Bunjevačko-šokačke stranke autora Roberta Skenderovića pročitajte u Časopisu za suvremenu povijest.