Foto: wikipedia.org Foto: wikipedia.org

Ivana Mažuranića poznajemo kao književnika, prevoditelja, jezikoslovca, no osobito kao političara, bana pučanina. Manje je poznata njegova intimna, pjesnička strana koja je pomalo ostala u sjeni Mažuranićevih prevoditeljskih, jezičnih i književnih dosega kao što je spjev Smrt Smail-age Čengića i dopuna epa "Osmana" Ivana Gundulića.

Još za svojih školskih dana pisao je pjesme zavičaju, rodnom Novom Vinodolskom, igrao se s različitim poetskim formama.

Novoobjavljena knjiga "Intimni trenutci" donosi osam pjesama koje je napisao dok je osvajao srce svoje zaručnice Aleksandre Demeter, negdje od 1838. do ženidbe 28. lipnja 1841: Mojoj (1838), Napast (1838), Javor i Javor i tamjanika (obje u rukopisu datirane s 4. lipnja 1840.), Peru (1840), Jur višekrati (841), Poslanica ((1841) i Zaručnici (1841).  

- Poslije ženidbe, Mažuranić više nije pisao ljubavne pjesme, dok je u pismima postao suzdržan, bez većih – osim pozdravnih izraza ljubavi –  ljubavnih iskaza. Kao da su ljubavne pjesme i pisma u funkciji osvajanja žene, ali i sjajno otkrivaju duh vremena: njegove je ljubavna poezija oslonjena na narodnu baladu, dubrovačku petrarkističku liriku koja je apsolutizirala ljubav prema ženi i na duh moderne osjećajnosti koju je iznjedrio romantizam. U ljubavnim pjesmama Aleksandri zapravo tumači svoju ljubavnu liriku – otkrivaju u DHK.

U prigodi 130. obljetnice njegove smrti upoznajemo intimno lice bana kakvog dosad nismo poznavali, zaključuje se u komentaru DHK.