Foto: J. Markovinović/osobna arhiva/ustupljena fotografija Foto: J. Markovinović/osobna arhiva/ustupljena fotografija

- Zovem se Josip Ivan Markovinović Ramos, peruanske sam nacionalnosti i izravni potomak Hrvata. Moj otac Josip Markovinović Pavičić rođen je 1924. godine u Gornjem Lapcu. 1948. Godine emigrirao je u Peru brodom General Black, oženio se s Catalinom Ramos Conde i dobio dvoje djece.

24. veljače 1948. u peruansku luku Callao stiglo je 626 hrvatskih imigranata, koji su ubrzo morali potražiti svoju budućnost i preselili su se u različite dijelove zemlje. Stigli su s željom da stvore bolju budućnost u ovoj dalekoj zemlji. Svi su sanjali da će raditi i napredovati, ali imali su poteškoće u jeziku i običajima. No, ubrzo su se integrirali i počeli razvijati razne aktivnosti, s jedinom idejom da obnove svoje živote i daju najbolje od sebe u ovoj svojoj drugoj domovini. Većina Hrvata koji su stigli u Peru došli su iz unutrašnjosti Hrvatske, a ne s obala - ističe Josip Markovinović. 

Hrvatski imigranti u Peruu nisu se imali gdje sastati, pa su odlučili osnovati ustanovu: - Tako su hrvatski doseljenici 25. ožujka 1951. osnovali Hrvatski društveno-kulturni klub Jadran, koji je i dan danas aktivan. Kasnije su stekli vlastiti prostor, gdje su obavljali svoje glavne aktivnosti i nacionalne proslave, sa svojim običajima, svojom glazbom i radošću ponovnog okupljanja, dijeljenjem svojih iskustava.

Moj je otac bio jedan od promotora i osnivača kluba, a bio je i njegov predsjednik 11 godina uzastopno. Moj brat Dane također je bio predsjednik kluba. Ivan Kovačević trenutačno je predsjednik, a ja sam potpredsjednik te institucije. Umirovljen sam iz oružanih snaga Perua s činom pukovnika konjanika.

Među aktivnostima u kojima sudjelujem u promicanju hrvatske kulture su trajna interakcija sa zajednicom, osnivanje sportskog kluba Adriatico, koji danas rijetko ima aktivnosti, sudjelovanje u raznim kulturnim aktivnostima koje se organiziraju i širenje znanja o onome što jest i što predstavlja hrvatska nacija - ističe peruanski pukovnik. 

Foto: ustupljena fotografija

Svakog 24. veljače datum je ugodnog sjećanja za potomke Hrvata u Peruu: - Proslava 73. godišnjice dolaska hrvatskih doseljenika u Peru održana je putem interneta. Dana 27. veljače, Hrvatski pastoralni vikarijat i župa sv. Leopolda služili su svetu misu u spomen na ovaj poseban datum, koju su koncelebrirali monsinjor Drago Balvanović i pater Marko Jukić, župnik i pastoralni vikar.

U svojoj homiliji monsinjor Balvanović spomenuo je g. Nikolu Rogića, jedinog živog Hrvata od 626 doseljenika koji su stigli 1948. godine. Spomenuo je i Antoniju Sokčević, Ivanu Petraš, Juana Arapovića, Mišu Josipa Muhića Pintara, koji su kao djeca stigli u Peru i molio za zdravlje njih i svih njihovih potomaka. Također je pozvao potomke Hrvata, da kako u zračnoj luci u Limi postoji natpis “Ponosan sam jer sam Peruanac”, postave jedan na kojemo piše “Ponosan sam jer sam Hrvat”, a drugi “Ponosan sam jer sam katolik” - kaže Josip Markovinović. 

Na taj je način monsinjor Balvanović potaknuo sve hrvatske potomke da održavaju na životu plamen svojih roditelja i djedova i baka: - Naši preci znali su u svakoga od nas posijati ljubav prema voljenoj domovini Hrvatskoj, da je vide slobodnom i neovisnom. Oni su prenijeli svoje običaje, hranu, kulturu i nadasve čestitost i rad na postizanju napretka, imajući kao načela Boga, domovinu i obitelj, norme koje mi održavamo kao svjetlost koja vodi i osvjetljava naše dane.

Obitelji koje su iskovale tih 626 doseljenika danas u mnogim slučajevima već imaju i četvrtu generaciju. Ali svi mi održavamo u životu uspomene koje su nam ostavili, poštovanje i ljubav prema Hrvatskoj. I prije svega zato što su nas odgojili o načelima i dali nam sjajne primjere, da se jedinstvom i radom mogu postići velike stvari u životu - kaže pukovnik Josip Ivan Markovinović Ramos, Peruanac hrvatskih korijena.